Filmovi - Serije - Knjige | Dojmovi & Preporuke Ateist sam, ali nikako ne odbijam katolicizam. Dapače, smatram da ljudi trebsju vjerovat. Svo zlo iz religije nije problem vjere nego čovjeka.
Čisto da se nadovežem za ovo kaj si napisao kratko. Mislim daje naše postojanje slučajno. Ne vjerujem u život poslije ovoga života. Isto ki je smislivo kako je bila crnina prije moga rođenja tako mogu zamislit crninu(ništsvilo) nakon moje smrti. Svijet će ići dalje bez mene. Nemam se kaj nadati životu poslije smrti, ako ga ovdje živim sretno. Nedaće? Bit će ih, kaj sad. Pretrpit ćemo i to je to. Nije da sam očajan poslijezemaljskog života radi njih.
Za stvarnost ne znam kuda ciljaš, ali sam imao sličn razgovor s prijateljem koji je isto katolik. On vjeruje da Bog zna unaprijed naš zemaljski život. Što znači da zna svaku naš odluku unaprijed.
Kaj je onda sa nesrećama? Koliko pojam "sudbina" ima mjesto u katolicizmu? Neka nesreća na zebri. Pobro te auto. Ipak mi je jednostavnije pojmiti na način "Desilo se, nisi imo sreće", nego "To je božji put, ima veći razlog zakaj te pobro auto na zebri"....
Al kamo ciljaš sa pitanjem" Kaj je zapravo stvarnost?"