MASAKR U MOLDAVIJI

Cijela analiza utakmice između Sheriffa i Dinama može slobodno stati u izjavu koju je Damir Krznar dao ArenaSportu netom nakon zadnjeg sudačkog zvižduka: “Danas je Sheriff bio taj koji je održao lekciju Dinamu”, rekao je Krznar s vidljivo lošim govorom tijela, svjestan koliko je njegova momčad bila inferiorna.

Zapravo, Dinamo ni protiv Legije i Omonije nije odigrao ništa posebno. Uzmemo li igrački talent kao mjeru potencijalne kvalitete igre, ova momčad može puno atraktivnije, ali je u svakom trenutku ostavljala dojam superiornosti. Dinamo je rutinski prošao prva tri pretkola, pokazujući da je prerastao dječje bolesti i da je svjestan svoje kvalitete koja se očitovala upravo u činjenici da nije ni morao odraditi svoj maksimum kako bi preskočio prepreku.

Međutim, u Tiraspolu kao da smo gledali neku od generacija od prije desetak godina. Dinamo je bio nesiguran, neodlučan, nespreman i nedorastao situaciji.
Konačni rezultat je sasvim dobra ilustracija stanja na terenu, ali situaciju će možda još bolje dočarati podatak da je Luka Ivanušec s 10,77 pretrčanih kilometara prema UEFA-inim podacima bio najaktivniji Dinamovac na utakmici. Od njega su više pretrčala čak četvorica Sheriffovih igrača, najviše Sébastien Thill koji je prešao 12,23 kilometra. Sheriff je naprosto pregazio Dinamo; metaforički i doslovno, kroz pretrčane kilometre.

“Govorili smo igračima da su oni neugodna i brza momčad”, nastavio je Krznar nakon što je priznao da mu je očitana lekcija. “Nakon prvog poluvremena neshvatljivo smo se otvorili i u nastavku je sve završilo tako kako je završilo. Sheriff je imao krvi i volju, a mi smo bili potpuno bezvoljni. Svu odgovornost prebacujem na sebe, ja sam taj koji je trebao motivirati igrače i više dobiti od njih.”

Tu dolazimo do jedne zanimljive stvari, puno zanimljivije od toga to da je Dinamo pretrčan. Iz rečenice u kojoj problematizira otvaranje momčadi nakon primljenog gola jasno je vidljivo kako je Krznarov plan za gostovanje bio braniti se i svesti utakmicu na kontrolirane uvjete. Problem je što uvjeti nisu bili kontrolirani ni u prvom poluvremenu, dok se Dinamo — barem prema Krznarovom viđenju stvari — nije “nepotrebno otvorio”.

Sheriff je znao što hoće i treba

Najbolji primjer za to je šansa koju je Henrique Luvannor imao u sedmoj minuti kada je pogodio vratnicu.

Josip Mišić radi pogrešku i gubi loptu, ali treba stati na trenutak i obratiti pozornost na situaciju na travnjaku. Luvannor (označen zvjezdicom) u samom začetku akcije napada Dinu Perića tako da ga usmjerava prema lijevoj strani. Pozicioniran je tako da svojim tijelom primarno brani dodavanje prema Kévinu Théophileu-Catherineu kojim bi Dinamo mogao razvući Sheriff po širini terena i otvara liniju za okomito dodavanje prema Mišiću. Na to reagira centralni vezni igrač domaće momčadi i napada Mišića s leđa, ali ga napada tako da ga usmjerava na okret prema sredini.



Ključno je Luvannorovo pozicioniranje, kojim je u startu izbacio Théophilea-Catherinea i Stefana Ristovskog iz igre tako što je usmjerio Perića prema lijevoj strani. Sheriff je tako smanjio polje za igru. Perić, Kristijan Jakić, Mišić i Bartol Franjić nalaze se u poziciji da igraju protiv četvorice domaćih igrača na površini od maksimalno 20×20 metara, a vrlo blizu je i drugi domaći centralni veznjak koji služi kao korektor ove četvorice u pritisku.

Mišić relativno loše prima loptu, ali je prima pod izrazitim pritiskom. Isto tako, Mišić šalje relativno loše dodavanje na Lovru Majera, ali Sheriff ima čak dvojicu igrača spremnih presjeći loptu. Till nominalno čuva Majera, ali je spreman iskočiti i oteti loptu, dok je Momo Yansane — broj 99, lijevo krilo — zadužen za Ristovskog. Međutim, s obzirom na to da je lopta na sasvim drugoj strani i da teško može doći do Ristovskog, on se pozicionira prema sredini kako bi ušao u presijecanje dodavanja na Majera.

Točno to je Sheriff spremao od samog začetka akcije. Presing je bio iznimno strukturiran, znalo se tko i kada ulazi u pritisak, koje linije dodavanja se planski otvara i što je cilj — presjeći loptu. Edmund Addo nije uspio presjeći Perićevo dodavanje prema Mišiću niti je uspio oteti loptu u primanju, ali zato su već na idućem dodavanju spremno čekala dvojica.

Zbog toga Krznarova opaska o nepotrebnom otvaranju ne stoji. Čak i kada je Dinamo dobro stajao — barem je logično pretpostaviti da Krznar tako misli temeljeno na tvrdnji da se u drugom poluvremenu nepotrebno otvorio, znači da je u prvom stajao solidno i nije bio otvoren — Sheriff je vrlo dobro pritiskao i odlično dolazio u pozicije u kojima može odigravati dubinska dodavanja.

Bezidejno i usiljeno

Dinamo je možda stvarno odigrao najgoru utakmicu u zadnje četiri godine, kako je to kasnije izjavio Mislav Oršić, ali Sheriff je odigrao zaista odlično. Na ovoj razini nogometa — jer ne treba zaboraviti da je riječ o playoffu Lige prvaka i da se momčadi bore za ulazak u grupnu fazu u kojoj će vjerojatno biti prolaznici jer se stvorila ogromna razlika između desetak najboljih klubova na svijetu i ostatka družine — impresivna je takva struktura pritiska na loptu i istrčavanja dubina. U zadnjih nekoliko godina na ovoj smo razini natjecanja samo od Red Bull Salzburga mogli gledati ovako efikasnu manipulaciju prostorom i usmjeravanje suparnika te istrčavanje dubinskih kretnji nakon oduzimanja lopte.

Sve to je vrijedilo i u prvih 20-ak minuta, a onda je još dodatno bilo potencirano izlaskom Perića. Koliko god stoperska situacija bila loša, toliko čudi Krznarova odluka da na poziciju stopera gurne Françoisa Moubandjea. On je za 69 minuta u igri imao 39 točnih dodavanja i tri točne duge lopte. Nije se ništa posebno otvaralo ispred njega što bi mogao razigrati, ali Dinamo preko njega nije dobio niti malo organizacijskih sposobnosti u zadnjoj liniji.

Samim time se igra dodatno urušila. Kako bi stavio malo pritiska na suparničku obrambenu liniju, Dinamo je sve više podizao bekove, a bez stopera koji može voditi igru to je najčešće značilo raspad napada. Dinamo je na cijeloj utakmici imao samo tri uspješna centaršuta, ali poanta je u tome što nikako nije dolazio u situacije iz kojih bi ti centaršutevi bili ozbiljno oružje, a ne očajnički izbor kada bi se nekako došlo na suparničku polovicu i više nije bilo očitih rješenja za napredak, pa se samo zafitilji lopta prema kaznenom prostoru.

Dinamo je na kraju imao 61 posto posjeda i dvostruko više dodavanja od suparnika, ali većina tog posjeda je bila bezidejna, isprekidana i potpuno usiljena, a to je Sheriff vrlo lagano branio.

“Nemam riječi”, rekao je Oršić na kraju. “Ništa nije išlo, sve smo duele gubili, još smo i dobro prošli s tri primljena gola. Sve pohvale Sheriffu, ali mi smo ti koji su podbacili. Moramo se što bolje pripremiti za uzvrat, trebat će nam čudo u Maksimiru i nadam se da ćemo uspjeti.”

Dinamo je primio tri komada, a nakon svega ostaje dojam da je s takvim rezultatom još dobro prošao. Isto tako, ostaje dojam da Dinamo jest podbacio, ali ne zbog toga što se, kako kaže Krznar, nepotrebno otvorio. Čak i dok se igralo ziheraški Sheriff je bio bolji, brži i spremniji. Uostalom, Dinamo će u Maksimiru morati odigrati otvoreno ako želi stići prednost koju Sheriff donosi iz Tiraspola.

https://telesport.telegram.hr/analize/masakr-u-moldaviji/

Da evo primam plaću prek studentskog ugovora od Dinama da tu bacam gluposti, nemaju pametnijih stvari da troše novac na njih.

Isti sam ko i svi ovdje. Pišem ono kaj vidim i kaj mislim.

Apsolutno on snosi odgobornost, kao i svi danas, svi igrači i cijeli stožer su zakazali.

Rekao je da je cijela momčad kriva, ovo je naveo kao jedan od razloga.

Ne nije rekao da su direktni krivci nego dasu stali previsoko preopušteno. Svi su zakazali. I stožer i igrači.

Al da nebi bilo. Igrali smo pritiv ozbiljne momčadi. A niko nije napisao kolko šerif može opasan bit...

Gadi minse kolko komentara protiv Krznara. Ne slaže on taktiku i ne vodi on momčad nego cijeli stručni stožer. Apsolutno promašena strategija. Očekivao sam zatboreniji Dinamo puno jer se još protiv Zvezde vidjelo da su opasni ako ima prostora. Očekivao sam puno defanzivnini Dinamo a ne da se idemo nadigravat sa njima.

Ali dobro, ako je već tako bilo odlučeno da je plant igrati otvoreno na posjed, igrači to nikako nisu odradili, niti jedan duel, reposjed ni sjena onog koji je bio zadnnih mjesec dana. Oršić ugušen. Vezni red podbacio nismo ulazili iz drugog plana u završnicu. Spor protok lopte, a bilo je rupa.

Al opet na stručnom stožeru je da procjeni je li momčad u stanju odgovoriti zahtjevima tog plana igre. Isto kao što je bio procjena strategije za Totenham 3-0. I jedni i drugi podbacili.

Čeka nas opako težak posao u uzvratu. Moramo
Igrat napadački a oni su tad po mom dojmu najopasniji. Kažem po dojmu. Možda se varam. Al vjerujem da se njih može probit kroz posjed.

Ma znam sve to, al nije mi jasna averzija ovdje prema bojama bilo kakvih kričavim, fluorescentnim i prema bilo kakvim uzorcima žarkih boja na dresovima. Al nemora značit to da je lgbtq.

Kako?

Dobro je to bilo, prosjek. Majer i Mubandje najbolji danas. Imponira defanzivna stabilnost. Šutalo na beku prvo poluvremenu slabo prema naprijed. Špikić slabo..

Da

NA RUBU LIGE PRVAKA


Prije nekoliko godina u Austriji se održavao edukacijski seminar na kojemu je glavni govornik bio Michael Niemeyer, glavni analitičar u Bayernu od 2011. godine. Osim tehničkog dijela, glavna stvar o kojoj je pričao svodila se na to kako je glavna poveznica koja veže Juppa Heynckesa, Pepa Guardiolu i Carla Ancelottija zadovoljstvo kada im na sastanku stožera nema što posebno ‘prijaviti’. Svaki od njih je veliki trener sa svojim specifičnim stilom nogometa i sa svojim posebnim zahtjevima, ali svaki od njih je tu ‘malu’ pobjedu shvaćao kao vlastiti uspjeh.

U suštini, rutina u pobjedi je kompliment i treneru i igračima. Ona je indikator da je momčad napredovala na razinu na kojoj ne mora odigrati ništa posebno ali svejedno ima toliko stabilnosti da kontrolira utakmicu što i jest poanta trenerskog rada na pripremi.

Dinamo nije ni blizu Bayernove razine, ali je na razini da utakmice poput ove s Legijom može rješavati rutinski. Ista je stvar bila s Omonijom, pa i s Valurom, a vrlo je vjerojatno da će biti slično i sa Sheriffom. Dinamu visoki koeficijent omogućava mjesto nositelja i put do Lige prvaka ga vodi preko momčadi koje imaju dosta manje individualnog talenta, a sustav s dvije utakmice onemogućuje da se ponove slučajevi poput Ferencvárosa prošle sezone.

Uostalom, dovoljno je usporediti ovaj Dinamo s onim prije pet ili šest godina. I tada je imao dovoljno igračke kvalitete za prolaz u Ligu prvaka i povremeno je ulazio, ali čak i ti prolazi su se događali uz puno više stresa. Odličan je primjer utakmica protiv Moldea iz sezone 2015./16. kada je prva utakmica završila 1:1, dok su u drugoj Norvežani Dinamovih 0:3 pretvorili u 3:3 uz dva promašena kaznena udarca. Godinu dana ranije Dinamo nije ušao u Ligu prvaka jer je Zoran Mamić ispao od Aalborga porazom od 0:2 na Maksimiru, a još godinu ranije je ispao od Nenada Bjelice i Austrije iz Beča gdje je — nakon još jednih 0:2 na Maksimiru u prvoj utakmici — Dinamo u uzvratu držao 3:1, ali nije uspio završiti utakmicu.

Današnji Dinamo ostavlja dojam momčadi koja bi sve te tri sezone glatko igrala u Ligi prvaka s takvim suparnicima jer je nadrasla neke probleme. Nisu to bile loše momčadi; od Aalborga i Austrije su ispadali Marcelo Brozović, Duje Čop i El Arbi Hillel Soudani, a prednost protiv Moldea su prosipali Arijan Ademi, Marko Pjaca i Marko Rog, uz Soudanija. Talenta je bilo, ali bilo je i dječjih bolesti koje je ovaj Dinamo prebolio.

Nazovite to iskustvom, samopouzdanjem, zrelošću ili promjenom kulture u klubu, ali stvari su drugačije. Dinamo danas ne mora odigrati ništa posebno da dobije utakmicu jer kontrola zbivanja na utakmici ne dolazi u pitanje. Pobjede protiv ovakvih ekipa su naprosto rutinske čak i u prvoj utakmici u kojoj je Dinamo bio dosta bolji, ali mu je nedostajalo odlučnosti nakon vodećeg gola.

Gužvanje Legije u sredinu

Jedan od glavnih razloga stabilnosti je sredina terena. Damir Krznar u uzvratu nije mogao računati na Arijana Ademija koji je neosporni vođa te možda čak i ključni igrač ove momčadi, tako da se odlučio za postavu u kojoj će dva centralna vezna biti Kristijan Jakić i Josip Mišić, ispred njih je bio Lovro Majer, a Luka Ivanušec je s desnog krila ulazio prema sredini terena kao dodatna opcija. To je nominalno bila 4-2-3-1 formacija, ali s Ivanušecom i Brunom Petkovićem koji se spuštao prema lopti, Dinamo je imao sasvim dovoljno opcija u sredini terena.

Uostalom, odlučujući gol je pao po sličnom principu.



Lopta je kod Ivanušeca, Petković se povukao koji korak unatrag, a Majer je zapravo najistureniji igrač na terenu. Sredina terena je nakrcana jer sva trojica zauzimaju isključivo centralnu zonu, a Legia je odgovorila tako što je sva tri stopera skupila vrlo usko, baš kao i dva zadnja vezna koja su neposredno ispred njih.

Dinamo višak igrača u sredini — što uvjetuje manjak širine — kompenzira tako što diže oba beka jako visoko. Bartol Franjić bježi Josipu Juranoviću – koji je bio zadužen za Mislava Oršića i koji je od njega očekivao priključenje napadu, zato i kasni u pokrivanje Franjića — te utrčava iza leđa Artura Jędrzejczyka koji je fokusiran isključivo na loptu, ali obavezno treba primijetiti Stefana Ristovskog na strani bližoj kameri koji je također istrčao kontru i priključio se napadu. Dinamo je zgužvao Legiju u sredini i s trojicom igrača vezao petoricu kako bi ostavio prostor bekovima.

Tu do izražaja dolazi igračka klasa. Iako trojica stopera stoje u 15 metara četvornih, Ivanušec šalje loptu između njih i sjajno upošljava Franjića. Ne traži ga preko Petkovića ili loptom između Jędrzejczyka i Juranovića nego dodavanje gura između dva stopera dok taj prostor brani i zadnji vezni koji ga napada u pokušaju oduzimanja lopte. Ivanušec je napravio nevjerojatan potez, ali do njega dolazi jer Dinamo dobro okupira sredinu terena i ima opcije za širinu na oba boka.

Možda i bolji primjer stabilnosti i ključne uloge veznog reda je nekoliko minuta prije; u situaciji kada Dinamo nema loptu i kada je u fazi obrane.



Mislav Oršić disciplinirano prati Josipa Juranovića u gornjem lijevom kutu ekrana. Da bi Dinamo zadržao 4-4-2 formaciju kojom je pokrivao prostor, iz vezne linije prema Petkoviću naizmjenično iskaču Jakić i Ivanušec. U ovom slučaju Jakić prepoznaje da nema opasnosti iza njegovih leđa i da može izaći u pritisak prema suparničkom centralnom veznom, a Ivanušec ostaje u veznoj četvorci.

Kontroliranje suparnika

Međutim, tu vidimo drugi dio priče. Legia nema ideju kako izgraditi napad. Oba centralna veznjaka su spuštena ispod linije centra, tri stopera su relativno usko i nemaju ama baš nikakvu funkciju u otvaranju napada te Dinamo ovo lagano brani. Možda bi prije, protiv nekog Aalborga ili Moldea, krilo zaboravilo pratiti beka ili bi se u sredini dogodio pad koncentracije, ali ovaj Dinamo je dovoljno stabilan da bez problema kontrolira suparnike ovakve kvalitete. Posao u pokrivanju se odrađuje rutinski, Ivanušec točno zna koji mu je zadatak kada Jakić ostane nisko, a koji je kada se podigne u pritisak prema veznjaku. Ništa posebno, ali upravo u tome i je stvar — Dinamo je došao na razinu kada ovakve utakmice odrađuje rutinski i kada se nema što za ‘prijaviti’.

Takva razina stabilnosti je preduvjet da igračka klasa dođe do izražaja. Ivanušecovo dodavanje je sjajno, ali ono ima metu jer su oba beka istrčala tranziciju. A oni su mogli istrčati jer su dva centralna vezna osigurala prostor i jer je Mislav Oršić u prvom trenutku odvukao Juranovića kojeg je pratio duboko na svoju polovicu. A sve to je bilo moguće jer je Dinamo dobro stajao u zonskoj obrani i mogao je presjeći dodavanje koje je Legia uputila jer nisu imali ideje gdje s loptom s obzirom na to da je pet igrača ostalo ispod linije centra i ispred Petkovića kao prvog čovjeka obrane.

Nije to ništa puno drugačije od onoga što je Krznarova momčad napravila protiv Omonije niti bi ikoga trebalo iznenaditi ako istu stvar vidi protiv Sheriffa. Bez puno spektakla, ali i bez imalo oscilacija; mirno i strpljivo s vjerom u vlastitu igračku klasu. Rutinski i na rubu Lige prvaka.

https://telesport.telegram.hr/analize/na-rubu-lige-prvaka/

Slažem se, nisam ni rekao nešto suprotno.
Pa da, nije točna znanost, događale su se neočekivane stvari i događat će se, al sam rekao da malo bolje razumjevanje bi nam pomoglo u skaliranju očekivanja. Ovo sam samo naveo ko primjer.

Reć da smo izgubili prolječe u lp protiv šahtara van svake pameti. Sjećam se da je ekipa bila u afektu totalnom. A trebali smo bit sretni što smo smo x izvukli...

Kad bi navijači stručnije razumjeli nogomet, tih amplituda u raspoloženju bilo bi puno manje. Bilo bi ih jer nogomet nije egzaktna znanost i ima nepredvidivosti, ali očekivanja bi se mogla dtaviti u realne okvire u tom slučaju.

Neki dan sam išao provjeriti statistički podatak xG za tekmu Dinamo Shakhtar 3-3. Mi možemo biti sretni zalravo s tim rezultatom. Jer su imali veći xG. Ljudski dojam i intuitivno shvačanje nogometa vara mnoge nas, pa i mene hrpu puta. Al bar se trudim informirat se, pročitat nešto pametno. A ne napisat hrpu špekultaivnih komentara i komentara predviđanja i sanjarenja nečega što se može dogoditi.

Ma nije zdravo tak razmišljat i sanjarit, pa ne dođe to pa se razočaraš. Korak po korak. Prvo Gorica.

Zadovoljan sam. Idemo dalje.