Stadion Maksimir Otto Barić o stadionu
ZgNews: Kako biste riješili problem nogometnog stadiona u Maksimiru, o tom se projektu govori gotovo 30 godina, stadion je potpuno ruiniran, reprezentacija više ne želi na njemu igrati jer se raspada?
Za stadion se ponovo priprema još jedan arhitektonski natječaj. Onaj iz 2008. za lokaciju u Novom Zagrebu je propao jer je gradonačelnik odjednom shvatio da je ipak realnija lokacija u Maksimiru. Natječaj će se raspisati prije Božića pa će onda dva mjeseca svi arhitekti u Zagrebu i okolici crtati i smišljati čudesne stvari. Taman prije lokalnih izbora gradonačelnik će objaviti pobjednika i reći da imamo rješenje i “da idemo delati”. To će biti netko od viđenijih zagrebačkih arhitekata jer se međunarodni na ovakve natječaje ne javljaju. Naime, još od gradnje zračne luke je poznato kako natječaji u Zagrebu funkcioniraju. U stvarnosti će se s početkom gradnje odugovlačiti jer će se prvo čekati da završi korona, onda da završe ekonomski problemi koje je korona donijela, pa će se tek nakon toga početi razmišljati o gradnji.
ZgNews: Je li maksimirski stadion jedan od vaših prioriteta?
Ako dođem u situaciju da o tome odlučujem, stadion će biti jedan od mojih prioriteta, ne prioritet broj jedan, ali isto tako ne i prioritet broj deset jer je sramota da reprezentacija ne igra u glavnom gradu. Imam poprilično jasno rješenje. Treba pravno iskonstruirati kvalitetan koncesijski ugovor gdje će onaj koji će stadion graditi dobiti pravo na koncesiju. To će najvjerojatnije biti Dinamo s kvalitetnim stranim ulagačem. Na taj će se način stadion konačno izgraditi. Stari stadion se ne mora odmah rušiti, nego se novi može izgraditi na mjestu gdje su danas pomoćni tereni. Novi stadion bi imao između 30 i 35 tisuća gledatelja, cijena bi bila oko 50 milijuna eura, a gradnja bi trajala najviše tri i pol godine. Sama gradnja bi trajala između 18 do 20 mjeseci, a priprema između 12 do 14 mjeseci. To je savladivo unutar jednog mandata. Dinamo bi ušao s učešćem od deset milijuna eura, a strani sukoncesionar bi, koji bi onda i vodio stadion, dao 40 milijuna, i kroz koncesiju bi povratio svoju investiciju. Grad Zagreb ne može financirati stadion jer je prezadužen, gradonačelnik je odlučio da je važnije potrošiti stotine milijuna kuna da se napraviti žičara, umjesto da je taj novac dao za stadion.