Zanimljivosti & Aktualnosti iz Svijeta Nogometa meni ne.. istina kad gledam sažetak, završavam nakon cvitinog gola za 2:1. Meni ta utakmica najviše podsjeća na tišinu nakon Ketsbajinog gola. Tišina na tribini, tišina prilikom silaska sa tribine, tišina dok smo hodali do željezničkog kolodvora, tišina u vlaku od maksimira do kutine.
naravno da je žal zbog ispadanja ali ako ništa drugo, to ispadanje je kultno. sude ti nepostojeći penal i daju crveni igraču koji nije bio blizu protivničkom igrač. da je i bio faul, napravio ga je ladić, ne jurić ali faula nije ni bilo.. i onda sa igračem manje borba i kakav preokret.. u zadnjim sekundama utakmice se rijetko zabija (osim ako igraš pprotiv Hrvatske u zadnje vrijeme) ali kad zabiješ za produžetke protiv tada jedne od najjačih engleskih momčadi, to je najveći delirij koji sam doživio na maksimiru.
vidjelo se da nemamo snage više ali borili su se do te 119 minute ako se ne varam a mi smo do gola već razmišljali koliko je ladić bolji od givena za penale..
bilo bi mi žao da nisam tad bio na maksimiru