Futsal Dinamo - 2020./2021. Koliko čujem i koliko znam većina klubova iz prve lige svoje igrače plaća ispod stola, a to nije nešto u čemu mi želimo sudjelovati. Jaki klubovi uglavnom imaju po jednog glavnog sponzora i onda nastaju problemi kada on ode. Ali, naš je problem što svake sezone imaš barem jedan tako jaki klub koji je financijski "moćan", barem u okvirima Hrvatske i futsala i onda se teško s time nositi.
Apsolutno podržavam našu politiku razvoja omladinske škole jer je to dugoročno najbolje za ovakav sport koji nije toliko financijski "isplativ".
Ono što se meni čini gdje imamo prostora za poboljšanje je skauting. Kad smo ušli u prvu ligu doveli smo dosta novih igrača kroz prvih sezonu dvije i većina njih je ostavila ili još uvijek ostavlja neki trag.
Nakon toga smo imali dosta promašaja. Poznati igrači koje smo doveli (Matošević, Grbić, Grcić) objektivno nisu pružili onoliko koliko smo od njih očekivali, a oni manje poznati ili anonimni su svi redom bili promašaji. Nekih se više ni ne sjećam, ali Grubeša, Rajh, Herceg (napadač), Slišković (il kak je već prezime onom sa škembicom) nisu igrači koji su ostavili ikakav trag. Nije da se od njih ne znam što očekivalo, ali realno promašilo se s njima. Po dosadašnjim igrama i učinku mogu vidjeti Badrova i Matkovića u tom društvu u budućnosti.
A to pišem u kontekstu toga što vidim po drugim ekipama igrače koji iskoče iz anonimnosti ili čak doguraju do reprezentacije, a prije toga realno rijetko tko od nas je čuo za njih. Kao da nam nedostaje taj osjećaj prepoznavanja "zvijezde u nastajanju".
I čisto da se razumije, igračima ja zbilja u 99% slučajeva nemam što zamjeriti, radi se o dobrim dečkima koji se bore na terenu na način koji navijači i očekuju.