Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Jedan osvrtni komentar od moje malenkosti i iz dubine duše, čisto onako da se ispusem i izbacim to iz sebe i kako se osjećam i kako nažalost jesam.
Razlika osjećaja 3-4mjeseca, lupa nas Balkani, lupa i Viktoria, ali ona češka, ne ona Beckamova, ista ona koju smo zgazili na Maksimiru 2019e sa skoro pola gasa tada, pa onda krompirski gol Sahitia, ozljeda Petkovića, a prije njega odlazak Ivanušeca, Šutala, Livakovića kojeg sam dosta tesko čak podnio iako je to samo jelte nogomet, ali ima tu puno više toga.
antinogomet i raspad sistema u punom sjaju, bez muda, morala, motivacije i tako bliže a i tako dalje, muke najveće, osjećaj koda je umiralo nešto u meni i osjećaj nelagode i ružnoće koji neprijatelju poželio ne bi. Nekakva vrsta jebene depresije, demonizacija kojanse osjetila na okolicu, ali i najviše na osobe mi bliske, roditelji normalno, nemoj se sikirat, bit će bolje, čak sam tada i osjetio tatine osjećaje kao veliko zagriženog dinamovca koji je po malo i prestao gledat utakmkce ali bi ga članci za Dinamo i rezultat uvijek zdušno zanimali i pitao bi me nakon svake utakmice "kako smo igrali", ko je bio najbolji na terenu, i prije toga svega jesi li gledao utakmicu jesi li išao u Zagreb.
neprežaljene muke koje nitkome ne bi poželio, ružan i gadan osjećaj koji psiholozi ne bi znali detektirat i prikazat ga, mozda cak i za nekog proucavanja na fakultetima u svszi sa mentalcima bi to bilo, vjerujem da se takvim osjecajem osjecalo više nego pola foruma, i veliki dio puka, osim onih ne iskrenih dinamovaca koji su tada to čekali da imaju prostor za kritizirat, jer to stalno rade, jer im je dosadno u životu, nemaju pametnijeg posla a i jer su to čisto najveće pičke od ljudi i od samih osoba. Uz to sve decki trunu po zatvorima diljem one ciganije od one raspale države, a nije ova prekodrinska šumadija, među tim dečkima koji su bili tamo dole i osobni poznanici, niti znaš u kakvim su uvjetima, jel sve u redu, ni šta ni kako, a medijo u svom ounom obliku neinformiranosti lažima, osuda i svega najgoreg što sve i jedan prkatički medij to u HR zaslužuje. Crvi.
I ajde krenulo je polako to 12.mjesec, ugodna hladnoća, ne probija kosti, vijesti polako nekim svojim tokom idu, pozitivne one, puštaju se kući momci iz kazamata, a i samim time još slijed nekih događaja i ugodan Božić, međutim nova godina znači i povratak HNL-a i onog Dinama koji je postao svakodnevnica, 24/7/365.
Mirovali su stari demoni i osjećaji do one 0-3 lokomotive, čak mi je i smješmo bilo, jer sam bio uvjeren da je to samo početak na koji se treba naviknut, a onda... najavljeni izbori u klubu, 2-2 u nikad punijoj Krajnčevićevoj iako sam dojma da smo trebali to uzet, bio sam čak više zadovoljan nego razočaran, i da smo tada pokazali dio one igre i zainteresiranost da kad hoćemo, možemo, pa neće nas do jučernjašnja filijala sramotit.. nema smisla, pa onda Gorica gdje sam izuzetno bio impresioniran igrom i stavom, navijanjem da i ne govorim, pa onda na sve to Betis... 6.ekipa iz Spanjolske, gard agresiva, ona dinamovska europska ekipa iz nekih skorašnjih godina se vratila, bez straha prltiv ikoga, Varaždin koji smo trebali dlbit sa 2-3 razlike, pukom srećom za Varazdince nije, i taj sav obrt dolazi u te dvije utakmice, da je to ona karma i onaj oblik ružnog dinamovskog osjećaja, vjerovatno bi onaj slobodnjak Josea bio gol, i Varazdin bi izvuko bod sa Maksmiria, ali nisu, jer je krenulo se vraćat nam se za sve. Pa onda prolaz Netisa i ove Rijeke o kojoj cu kasnije, jeben i fenomenalan osjećaj, prožireme dinamovska pozitiva i euforija koja se dešava u posljednje vrijeme i lijepo je biti Dinamovac.
Betis kući nabije Bilbaa, a Bilbao u ponedjeljak dobije drugoplasiranu Gironu koja se jelte bori za titulu sa jebenim Realom, pljuc pljuc.
Da malko skrenem sa teme, poanta je Dinamo naš i taj osjećaj i to je da će valjda neki ljudi krenut malo više cijenit Dinamov poduhvat izbacivanja Betisa, kao i sam klub Dinamo, i to ne bilo kakvom igrom, nego Dinamo koji je odigrao odličnu defenzivnu i discipliniranu utakmicu, nismo se samo otišli potuć/ naguzit u Španiju pa ako izgubimo 2-0 dobro je, bolje nego 5-0 i to od šeste ekipe Španjolskog prvenstva, a mi uzeli i dobar obol za uzvrat, kući smo gubili i opet imali snage da izjednačimo i čak možda i bili oštećeni za penal gdje bi vjv. preokrenuli jednog Betisa za koje bi svi u hr osim dinama dali i mater i svekrvu i oca i didu da igraju sa njima u Europskoj fazi, i gdje smo do negdje 35.e minute igrali narodno rečeno atomski nogomet da je bilo malo više sreće i spretnije, bilo bi 2-3:0 do onog gola Bakambua, ali nismo stali nismo se predali.
Onda i danas utakmica sa Rijekom, 1-0, po meni penal koji je došao baš zbog te neke kozmičke pravde, iako nisam teoretičar i ne vjerujem u mnogo šta osim religijski u Boga i ovako idealistički u Dinamo.
lagano realiziran nasrpam onog kad je sve ovo sranje i počelo onim penalom protiv mrtvog hajduka.
možda fizički ne koliko i psihički praznina se osjetila kod igrača, ali i unatoč tome, disciplina od nazad, onaj RPG leti, Max povuče, djeluje puno sigurnije nego prije, KTC ministar odbrane uz Šimunića i već od mene otpjevani Perković, ali ovaj Dinamov ne Thompson, koji nebitno stoper ili bek, sve igra, i svugdje je jednako dobar.
Rijeka nije izgubila ove sezone, dobijali su, meli ekipe(hajduka u gostima gdje mi ne znamo za pobjedu od valjda 2020- 2021), "atomska ekipa" sa Primorja sa ćelavim genijalcem, i ne nije uvreda za ćelave, i sam znam nekad u zivotu imat više dlaka pod pazusima nego na glavi.
(zapravo samo odličnim motivatorom i hyperom, koji ima i da se ne lazemo nimalo, i jako solidne do dobre igrače da ne grijesimo dušu, perspektivnu ekipu). Koju smo demobilizirali od naprijed ko Marko Babić četničke kante na Trpinji.
I zato svaka čast svim igračima, navijačima, kao i treneru kojeg kad treba kritizirat, kritizirat ću ga ja prvi, al kad treba pohvalit ga, uistinu i pohvalit ga.
Dinamovo proljeće tek počinje i jako dobro hvata veliki zamah, i apsolutno mi se sviđa, i smatram da bi svi trebali uživat u ovim trenutcima i biti svjesni i dijelom toga.
Zbog sve što se izdešavalo, to smo apsolutno zaslužili.