Prije 2 sezone je Rijeka ubila Dinamo igrom, gadjala prečke i stative.
Dinamo je izjednačio iz slobodnjaka.
Onda je ušao Hoxha i zabio za, zamisli 2:1.
Apsolutno nezaslužena pobjeda koju smo svi mi normalni navijači Dinama proslavli bez imalo grča na licu. — Mali dioničar
Koje su to prečke i stative? Ubili igrom?
Ako su bezpilotni šutevi Pašalića, Fruka i Veldina Hodže koji su završavali pet metara iznad rujevičkog kaveza i u blokovima naših tadašnjih stopera, ubijanje u igri, onda i mi ubijamo svakog protivnika igrom kad Mišić krene bombardirat sa 25 metara, a šutevi mu završavaju Bogu iza nogu.
Gol nam zabili iz penala.
Od 26 šuteva imali su jednu veliku priliku, nakon nesmotrene greške Bernauera kad je Pjaca ušao u šansu(prilika koja je nastala iz greške našeg igrača, a ne da je netko "ubio" kako si naveo tu i pokušaješ prikazat).
Ne znam samo koga pokušaješ i što neobranjivo pokušaješ obranit? Kovačevića, kojem je Dinamo i kojem će to biti najveći klub koji je trenirao? Jalovu igru, sretno maženje, ne kužim kurca..
Ovo što gledamo je isključivo i nitko više zaslužan nego Kovačević, naš sadašnji trener. Koji je u svojoj kuhinji fino skuhao tu kašu, odnosno ovu drekčinu, a onda sa svojim nevinim pressicama i nekom dobročinljivošću glumi neku ne znam ti ni ja kakvu vertikalu.
Dokle ćemo slušat krivodrinsku ispavljaču jednu te istu priču i jedno te isto "izvlačimo pouke" pa čini mi se da nije ništa izvukao.
Sa sucima razgovaraju i svađaju se Kelava i Mariovi pomoćnici, to mi je vrhunac večeri, što očito govori o tome koliko i on sam sebi vjeruje. Al neka ga, dobričina naša. Šeher, Pucarevo i ostali su izuzetno sretni, PONOSU NAŠ.
Ja bi prvi zažmirio i vodio se "ma pusti to" da smo mi imali dva pa i tri-četir odokativna "pomračenja" iliti ga pad u tempu i psihi od poluvremena, nego mi to imamo od početka sezone, a sve je već kulminiralo porazima od Gorice i Lokomotive(utakmice gdje mlin nije išo na ruku Kovačevića) ili smo se uspijeli provuć( kad je išlo na Kovačevićev mlin) kao što je to slučaj bio danas, zadnji Osijek, Malmo, Varaždin, a o onoj sramotnoj predstavi u Vinkovcima da i ne govorim. Šta ćemo kad to sve prođe?
Ne znam što bi trebali? Slavit ovakvu pobjedu kao da je ne znam ti što, pa kad nam se opet dogode neke Gorice Lokomotive, i kad već budemo jalovost, senilnost, okretanje leđa sreći i kašnjenje za izmjenama gledali, što ćemo onda?
Vjerujem i uvjeren sam da će tad to biti malo kasno.