TRENER - Nenad Bjelica Gdje po vama Bjelica trenutno kotira na listi najvećih Dinamovih trenera? Naravno da je još super rano, tek 6 mjeseci neki dan bilo, ali europsko proljeće je tu, fina prednost u prvenstvu, a ima i dva trofeja već :D
Ipak, ono što je najfrapantnije jest koliko je on unaprijedio svakog igrača. Reče jednom Trapattoni, 'dobar trener ekipu može u najboljem slučaju učiniti 10% boljom, dok je loš može unazaditi i za 50%'. E pa svaka čast Trappu, ali Bjelica je od bande misfita i overachievera, ljudi za koje nitko nije znao ili koje su svi otpisali, napravio najbolju Dinamovu momčad unatrag 20 godina iako su otišli najrazvikaniji igrači Benković, Soudani, Sigali u zadnjih godinu dana.
Svi smo znali da je Olmo vrhunski potencijal, da Theophile ima iskustvo igranja u Ligue 1, da su Ademi, Livaković i Gavranović reprezentativne klase (mada je i Gavro imao užasnih problema s ozljedama, a o Ademijevim se nedaćama da knjiga napisati). Ali ono što je Bjelica napravio od ovih dečki je filmski:
Zagorac - čovjek koji je prošao sito i rešeto nižih liga sa Splitom, kalvariju od četvrte lige do Lige prvaka. Sve ostvario svojim trudom, radom i upornošću. Tko čeka - dočeka, makar i u 31.-oj.
Stojanović - univerzalno viđen kao najslabija karika u Dinamovoj postavi, baršunasti Slovenac brzo je začepio usta kritičarima. U obrani pouzdan, u napadu aktivan, polako vraća kredite izgubljene kod prijašnjih trenera (Mamić, Cico, Petev, Cvitanović, Jurčević) - njih 5(!) u 2,5 godine.
Rrahmani - igrač koji je bio na rubu odlaska prije koji mjesec, nominalno četvrti ili peti stoper, kad se Leovac ozlijedio je uskočio i odradio svoje na poziciji na kojoj nikad prije nije igrao. Daje stabilnost u skoku, čvrstoću u duelu, taman ono što uvijek fali Dinamovoj momčadi.
Dilaver - čovjek od 27 godina koji nikad nije igrao ni za jednu reprezentaciju iako ni Austrijanci ni Bosanci nemaju neke klase za stopere. Milijun i pol eura se činilo puno za igrača s takvim pedigreom, ali Bjelica je znao što radi. Fakin na terenu, nema tu zajebancije.
Perić - još jedan iz kategorije otpisanih stopera, dugo se vrtjela mogućnost nove posudbe u Osijek. Čovjek koji godinama 'šeta' na relaciji Kajzerica - Maksimir, ali i bolnica - svlačionica. Čekao priliku pokraj mlađih i hvaljenijih Jedvaja, Šimunovića, Benkovića i dočekao.
Šunjić - kao i Perić, čekao da se sve zvijezde iz izloga 'izredaju' za prodaju kako bi dobio šansu. Dugogodišnji kapetan Lokomotive, 0% hype, 0% Hollywood, 100% radnik. Budući kapetan, utjelovljenje badeljevske staloženosti.
Hajrović - momak koji je u zadnjih par godina poznatiji po ekstravagantnom načinu odijevanja nego dosezima na terenu, Hajrović je u prvih pola godine suvereno kročio utabanim Sammirovim stopama van Dinama po kratkom postupku. Također imao velikih problema s ozljedama. Malo truda, Bjelica i ubojita ljevica učinili su da se Soudanijev odlazak brzo zaboravi u Maksimiru.
Kadzior - i drugi Bjeličin 'izum' iz Poljske, Kondžor je trenutno 'prvi s klupe'. Najdivniji centaršut od Marijana Buljata, ljevica koja pogađava trepavicu. 400 tisuća za novog reprezentativca Poljske i igrača koji je do prije godinu dana kao anonimni 25-godišnjak igrao u tamošnjoj drugoj ligi je čista krađa.
Oršić - domaći dečko, momak koji je kao dijete Intera, preko Slovenije, Rijeke i korejske lige na mala vrata došao u Dinamo. Ni on nema reprezentativni pedigre, njega bolje znaju jedino HNL entuzijasti, igrači Football managera i 'Nogometne ikone'. Ipak, skauting je i ovaj puta odradio svoje, Oršić opravdao milijun i pol eura, a Dinamo dobio pouzdanog i odgovornog krilnog igrača.
Gojak - i on je iz plejade Dinamovaca koji su stagnirali uslijed učestalih promjena trenera, Gojak je kao igrač koji je figurirao kao jedan od glavnih kandidata za posudbu/transfer u par mjeseci izrastao u nezamjenjivu sponu i ključnu figuru Dinamova veznog reda, zajedno sa cimerom Olmom. Sad svakom utakmicom cijena skače, a kupci se gomilaju u redu. Najbolji proslavljač golova od Slepičke.
Petković - robusni centarfor koji je bio predmet sprdnje i hrana za zlobnike zbog neugledne statistike iz razdoblja u Serie A. Sad sa Brunom više sprdnje nema, zabija u prosjeku češće od Ronalda, a njegove škarice glavni su hit na svim špicama.
I moj osobni favorit, dvanaesti na listi, prvi kad treba zabit' gol,
Budimir - 'Mali' je poznatiji kao spomen iz serijala 'Šošo-Obilinović' nego po zavidnoj igračkoj karijeri koja je uključivala stope po slabijim klubovima iz Grčke i Cipra. Nije čak ni najpoznatiji među napadačima Budimirima. Hajdukovo dijete tamo nikad nije dobilo šansu, nego je moralo čekati 'Pršine godine', poziv vizionara iz Rudeša nakon što je već skoro 'bacio ručnik u ring', čudni splet okolnosti, Gavranovićev produženi godišnji i tko zna što još sve ne. Rođeni golgeter koji nikad nije bio ni blizu ijedne reprezentativne selekcije preko noći je, u 32.-oj, postao Dinamov glavni bombarder.
Vjerojatno ni o jednom ne bismo čuli ništa da nemamo Bjelicu. Dinamov mit i legenda.