Dinamo Zagreb 2018./2019. - O svemu pomalo... Igrao je i Ruben Lima i za Hajduk i bio kapetan i vjerojatno pjevao s Torcidom pa onda i u Dinamu, i njemu je to posao. Ne sjećam se da je radi toga imao problema. Nije bio navijač ni jednog ni drugog kluba, bio je plaćen da odradi to i odradio je, manje ili više dobro. Kao i Stublić. Mislim da je to prikladna usporedba.
Iskreno mi ne znači ništa takvo nešto, čak mi je i malo simpatično kad obrade Grdovića, pa ga puste na razglasu. Čovjek je Dalmatinac, ali nema ništa protiv Dinama i to mi je čak i draže nego kad je sve nešto zatvoreno i purgerski. U Dinamu su danas vjerojatno mnogi igrači koji su odrastali navijajući za Hajduk ili Zadar, Petković, Moro, Livaković, skoro svi najbolji igrači su nam Dalmatinci, jedino je mislim Gavranović nepopravljivi Dinamovac od ovih što nisu iz Zagreba.
Dinamo je svjetski, kozmopolitski klub (baš kao i Zagreb grad), otvoren prema svim vjerama/nacijama/kulturama što se pokazalo i u slučaju Soudanija, pa i danas sa Dilaverom, Gojakom, Andrićem i ostalima. Da u Zagrebu nije tako, vjerojatno bi i danas bili simpatični gradić tipa Varaždina sa Špancirfestom, imali bi manju vojsku navijača i još milijun drugih stvari. Ovako s ponosom možemo reći da smo najveći hrvatski klub, a ne neka zadrta sredina koja se diči dišpetom, hrvatstvom i katoličanstvom, a ne prihvaća drugačije.
Zbog svega toga sam za to da se u svlačionici pušta i Thompson, i Pipsi, i Grdović, i Halid, i Saša Matić. A ne da glumimo neku malograđanštinu, pa mora bit sve okrenuto Beču, Milanu i Hollywoodu. Jer to nije naša povijest, a ni budućnost.