Tada na odgođenu koju spominješ nas je bilo došlo još i više (bilo je početak ili sredina 12. mjeseca 2005 ako se ne varam) nego na ovoj odgođenoj utakmici s koje sam stavio slike a koja je odigrana u 2. mjesecu 2006.

Vani ispred juga je na prvoj ostalo još ljudi koliko ih je do tada bilo i pušteno u kavez.
Po mojoj slobodnoj procjeni malo manje od ~3.000 ljudi ukupno.
Otprilike nas je na Poljudu bilo jednako (ako ne i više) kao i tovara na Sjeveru.

Neznam točno ali ukupno 2000 ljudi sigurno bilo.
Nekako odokativno bi rekao max ~800+ u najvećem kaveziću. Svaki je kavez malo drugačiji. Srednji možda prima ~700-800.
Cijeli stadion je imao 10.500 mjesta otkad su stavili stolice.


Sad tek vidim po transparentima da sam greškom stavio sliku iz sezone 06/07. Ali bilo je preko 2000 ljudi sigurno.

Ovo su iz 05/06:




Ima i kratak rezime od te utakmice iz DVD-a za 05/06 povodom 20 godina.

https://m.youtube.com/watch?v=eu1hCZT4-s0&pp=ygUPQmJiIDA1MDYgcmlqZWth

Na tribinu smo ušli tek pred kraj poluvremena. Samo se povećavalo i širilo. Jedan kavez pa drugi pa treći i tako su nas i puštali. Imali nekoliko mini "kortea" do stadiona...

A prije stolica, na Kantridu se moglo nakrcat skoro pa duplo više ljudi.

Zadnje kolo 1999 protiv Osijeka (slučaj Krečak) je bilo po procjenama oko ~22k ljudi, ali to je visilo po stijenama, itd.

https://m.youtube.com/watch?v=dJqiGgnV6eQ&pp=ygUQUmlqZWthIG9zaWplayA5OQ%3D%3D

Najveća brojka Dinamovaca na Kantridi, koliko ja znam, je bilo ljudi na uzvratnoj utakmici finala kupa 1994.
Sve još uz stajanje pod stijenama na našoj polovici.

https://m.youtube.com/watch?v=TJS9ppIQd1o

Na FB Sportnewsa stavljene slike Varteks vs Dinamo 24.travanj.2004.

Opasna ekipa na tribini kao i transparenti. — dinamo u srcu

Jedna od jebenijih redoslijeda u prvenstvu koje pamtim.
Hajduk je bio 5 bodova ispred nas a do kraja prvenstva je ostalo možda 5-6 kola.
Igramo u srijedu popodne u Osijeku. Isti dan Hajduk igra u Varaždinu samo su počeli utakmicu nekih 15 minuta ili pola sata kasnije ne sjećam se točno.
U Varaždinu kod njih 0:0 a u Osijeku gubimo na poluvremenu 1:0. Početkom drugog poluvremena izjednačimo i bolesno mučenje a emocije na 500, svi ludi na tribini i zabije nam Ljubojević gol za 2:1 u 80 i nekoj minuti.
Gotovo, smak svijeta.
Ali 5 minuta kasnije izjednačimo na 2:2. Čupamo se već za majice, guramo, divljamo, "ajde, ajde", navijanje ful uključeno u napetost na terenu.
Varteks - Hajduk i dalje 0:0. Na tribini kreće baš bolesna napetost. I zabija tko drugi nego Sedloski u valjda 89. minuti za preokret 3:2!
Padali smo svi jedan preko drugoga. Svi. Baš jedna od jačih osjećaja sreće na utakmici HNL-a koje pamtim. Preokret, pobjeda. I još onda Varteks - Hajduk završi 0:0.

Sad smo samo 3 boda iza tovara a još imamo derbi na Maksimiru do kraja prvenstva i dosta bolju gol razliku. Samo da ne kiksamo nigdje i da ih na Maksimiru dobijemo - osvajamo naslov garant.

3 dana kasnije sad mi gostujemo kod Varteksa u Varaždinu.
Na poluvremenu gubimo 1:0, početkom drugog poluvremena povećaju na 2:0. Na tribini svi nervozni ali kao da je neki filing da možemo opet preokrenut.
Smanjimo na 2:1. Nabrijani svi maksimalno kao i 3 dana ranije. Navijanje bolesno. I Varteks nam opet zabija za 3:1...
Ali opet nas Sedloski čupa. Zabija i smanjujue na 3:2 i još ostalo možda 10-ak minuta do kraja. 5 minuta kasnije opet neka gužva u njihovom šesnaestercu sa Sedloskim, i gol - 3:3!
Lik je zadnjih pol sata utakmice praktički proveo nonstop u napadu.
Crvene oči već svima na tribini, žile iskaču iz vratova. I šta se dogodi 2 minute prije kraja?
Opet gužva, bacanja po šesnaestercu na neku svijeću ili odbijanac i u gol ju nekako pospremi Strupar za 4:3!
Tribina u totalnom deliriju.

Ovako:
https://youtu.be/DHKcwyzeiSA?si=0BZCkki54CiiXw4V

Nakon toga derbi na Maksimiru.
Dobijemo tovare 3:1.
Izjednačeni sad bodovno a bolju gol razliku imamo.
Baš 10 dana najbolesnije euforije i 3 jebene pobjede u nizu.

I onda popušimo prvenstvo u jebenom Zadru 2 kola priie kraja. Krpe Torcide po tribinama, još smo i poveli odmah na početku (debeli zabio). Završilo 1:1.
Promašili smo 3 ili 4 zicera, Mitu, Bartolović, Strupar i još što je najgore za kraj baš Sedloski u sudačkoj nadoknadi sam pred golmanom sa 7-8 metara promašio cijeli gol.

Sezona nakon toga je bila Liga za Ostanak.
A u Europi smo u toj sezoni Lige za Ostanak ispali u skupini kupa UEFA iza Stuttgarta, Benfice i Heerenveena, a razbucali Beveren na Maksimiru.
U Stuttgartu je po nekim procjenama njihove murije i kluba bilo od minimalno 8k pa sve do čak preko 12k Dinamovaca na stadionu. Gro dijaspore. U Zagreb je Stuttgart poslao samo onaj obavezni postotak od par tisuća ulaznica.

Stuttgart (Dinamo Über Alles):


2 sezone zaredom bez osvojenog prvenstva...

Onda došla 05/06, Josip Kuže, 20 godina grupe, nema europskih utakmica nego samo HNL, dobra napadačka momčad koja je gazila sve.
Kao rezultat te kombinacije su oboreni svi HNL rekordi posjećenosti, tj. prosjek gledatelja na domaćim utakmicama. Preko 13k prosjek na Maksimiru a puni sektor na svakoj gostujućoj utakmici.

Split:


Rijeka:

Ne kuzim svrhu dovodjenja igraca tipa Rodrigueza ili Almene. Isti ucinak bi imao i Topic ili Sutalo, a domaci i jeftiniji igrac. — De Oliveira

Ne bi ova 2 Španjolca stavljao u isti koš. Almena je bolji igrač od Topića koliko sam ga uspio do sad gledat. Manje više ga znamo jer je igrao prošle sezone u HNLu. Nije da sam ga baš puno gledao, samo ono nešto što je odigrao u par derbija protiv nas a svaki prošlogodišnji derbi smo objektivno bili bolji za jedno 3 gola razlike tak da nisam imao šta ni vidjet. Ma i da nismo, prirodno mi je fokusirati se na igru naših igrača.
i jedno poluvrijme se sjećam smo gledali Istra - Hajduk gdje su ga pustili da na istu foru 5 puta dobije loptu skroz sam na istom mjestu i 5 puta zaredom iz iste pozicije na desnoj strani puca 5 puta lijevom nogom u isto mjesto. Bilo je smiješno za gledat.
Topić izgleda kao da su mu sve lađe potonule. Kao da moli za transfer ili posudbu.

Dani Rodriguez je rizik ali riskiramo sa školovanim i nadarenim klincem. Uz to treba uzeti u obzir da je HC oporavljenik. Bio je ozlijeđen sad više od pola godine (puknuće uzdužne tetive). Praktički je tek počeo trenirati ustvari s ekipom prije par tjedana.

20 godina tek ima ali radi se o igraču koji je prošao Barceloninu školu i igrao za baš sve mlade uzraste Španjolske reprezentacije. Trenutno (kad je zdrav) je U21 reprezentativac. Sa U19 rwprezentacijom je prije dvije godine osvojio EP i bio uvršten u momčad turnira.

A zamisli sad ovu nesreću prije godinu i pol. Proljeće 2025. Dogurao mali igrama do prve momčadi Barcelone i premijerni nastup ima protiv Valladolida a trener ga još uvrsti u početni sastav!
Pred kraj prvog poluvremena se sudari sa nekim bikom iz Valladolida i dislokacija ramena. Odmah u prvoj utakmici najebe i mora ga mijenjati. 3 mjeseca ozljeđen. Pa onda nakon toga opet sranje. Proveo više vremena ozlijeđen nego igrajući od kad je osvojio EP.

Za njega bi trebali baš imati strpljenja i dozirati mu minutažu. Fizički je očito još uvijek malo pukljav. Ali vidi se da ima smisla i da se ne boji.
Za sad mi se sviđa kakav ima nastup. A mislim da
gori od želje za igrom nakon toliko vremena.

Uz svu negativu oko kluba, posjeta mora biti bolja, na ovakvoj utakmici barem 15k, službena brojka je bila 12.279 — Keyser Soze

Očekivao sam i manje ljudi obzirom na trenutačnu tmurnu armosferu i stanje oko kluba.
Ovo je posjeta od službeno 12.300 na razini malo iznad prosječne HNL utakmice iz sezona 24/25 i 25/26 (tj. u razini Hajdukovih rijetkih sezona s njima rekordnim prosjecima gledatelja u 3 ili 4 navrata od punih prvih 30 godina HNL-a pa sve do korona virusa. Ovo od 2023. godine do danas im je skok otkad su postali konkurentni nakon desetljeća bez trofeja i europskih takmičenja).

A ovakvu sam posjetu očekivao SAMO zbog neulaska u LP, tj. ispadanja od Vikinga zbog manjka entuzijazma u ljetnom prijelaznom roku.
Atmosfera u kojoj 90 posto ljudi traži smjenu trenera. A gdje je još tek igra koja je ispod razine, lutanje sa sastavom, pa onda Hapoel, Istra, Gorica, Osijek, čitavi fijasko koji traje oko stadiona, i još onda ovaj zadnji poraz u vaterpolskoj utakmici na Poljudu zbog autogola i uobičajenog sudačkog standarda.

Beskrvnost, nedostatak želje, negativa, govor tijela, manjak borbenosti, nadmetanja i sportskog duha... još uz medijslu hajku...

A da su sa istom lošom igrom isčupali pobjede protiv Hapoela i Hajduka, a mediji se raspisali danima o važnosti ovog dvoboja itd. bilo bi bliže 20k ako ne i rasprodana oba Zapada i Sjevera.

Klasika.
Nisu dobro igrali večeras ali je bar bilo više želje i uzeli su na kraju 3 boda. Do Koprivnice će svi već zaboraviti kak je sve to izgledalo.

Zadnja 4 su bila dobra, golman spasio utakmicu.
Vezni red nije trčao dovoljno i posebno nije dovoljno probavao probijati linije. Krila su bila Hoxha na kojeg su slali sve lopte i koji bi je unjeo u kazneni ali nije znao što s njom onda i druga strana koja je pokazala mnogo manje. Beljo se dosta trudi ali igra nažalost s veoma ograničenim suigračima — Archangel

1. Poluvrijeme,
Prvih 20 minuta izgubljeni. Ovi prolazili kako su htjeli. Pa umalo zabili, Kotarski hvala. Pa prečka. Pa nakon 10 sekundi opet prečka, Kotarski hvala. Pa za 5 minuta opet stopostotna glavom koju Kotarski spašava. Hvala.
Pa iskosa opet obrana. Hvala.

Hoxha je 6 puta uspio proći, ali od toga 4 puta nije uspio povratnu odigrat, jednom je solirao pa ju nabio preko gola, jednom je savršeno dodao Stojkoviću koji promaši kompletnu loptu.

Sve u prvom poluvremenu na silu, na direktna dodavanja i tranziciju od 2 dodira u jurnjavi, dobro šta je? Čemu izbjegavanje posjeda?
To je rezultat veznjaka-gledatelja.
Ivanušec i Stojković imaju smisla za promjenu smjera, stvaranje pozicije promjenom težišta. Mišić za pokrenut napad iz dubine. Onda opet ova dvojica za zadnji pas i opasnost u zadnjoj trećini UZ MALO VIŠE ŽARA I ENERGIJE. Ali su malo jedan drugoga i gušili u praktički prvoj utakmici gdje su skupa startali u sredini.
A i to su sve priče o igri s loptom u nogama i takva je igra uostalom kompletmo ignorirana i neupotrebljena. Prevladavala je nasilna tranzicija bez eksplozivnosti.
Ne vidim smisao.
Fali motorika, fali destruktivac koji će odmah krenut u pokušaj osvjanja izgubljene lopte i stvoriti uvjete kako tu zamisao sprovest u djelo na terenu....

Pa se Galešić spetlja na 4 metra od praznog gola jer nezna da li štopat ili udarit iz prve.
Pa Almena sa 7 metara promaši prazan gol na onu povratnu Ivanušeca i napuca loptu u nebo...

Ko ga jebe, dobro je ispalo.
Eto ga, nakon sto takvih izgubljenih nesretmih utakmica, uspjeli i mi opet jednu takvu dobiti. Ovaj put ma radost veĉine navijača nadam se.
(za razliku od one prije ~14 godina koju smo htjeli da izgube...).

Izvlakuša samo takva.

Kotarski - 9
Dominguez - 6.5
Radeljić - 6
Perez - Vinlof - 6.5
Galešić - 5.5
Mišić - 6.5
Ivanušec - 6
Stojković - 5.5
Hoxha - 6
Almena - 5
Beljo - 6.5

Valinčić - 6
Kačavenda - 6
Dani - 6.5

Kovačević - 5

Da uopće ne napraviš zadnje 2 izmjene od sramote i totalnog nepovjerenja u vlastite igrače, da se uzdaš u to da će Hoxha nekako uspjeti od 10 pokušaja ne zasrati sve na kraju barem jedan jedini put...
Da si se u takvu situaciju doveons ekipom koju vodiš godinu i pol dana, da od panike i totalne poubljenosti neznaš koga bi ubacio ni šta više napraviti nego se jedino moliti Bogu za nekakvo ćudo...

Hvala Dominiku Kotarskom.
Na suca ss poserem zbog sviranja kraja. Ono treba do kraja završit akciju pa suca napasti iz svih smjerova.
I spominjati, spominjati, ponavljati, ponavljati, i službeno i neslužbeno i na presicama i u intervjuima.
Odavno je dosta više popravljanja kravate...

2 utakmice - 4 boda

A za ukupnu gol razliku 1:0 i jedinim golom postignutim iz penala u 95. minuti druge utakmice - tko te pita...
Sada slijede teže utakmice. Nadali smo se zbog rasporeda maksimumu od 6 bodova nakon prva 2 kola, ali obzirom na igru smo bili bliži 0 bodova.

Minusi su isto tu.
Najveći minus su navedene ambicije koje se ne poklapaju s ovakvim trenerom koji čak i izjavama iz utakmice u utakmicu te ambicije sve više odkantava.

I da, sudjelovanje u fijasku s onih 8 članova žirija oko stadiona, plus, opet, slaba procjena jačine kadra i nedostatak rizika s pojačanjima za ulazak u LP (gdje ponovno u prvi plan iskače Kovačević).
Ali to već ulazi u sferu "generala poslije bitke" jer je ekipa bila godinu dana na okupu i na papiru je bila vrijednija od konkurencije.
Međutim pokazalo se i da su procijenjene vrijednosti nekih igrača promašene. Barem pod ovim trenerom.

Svatko tko i pomisli na Bobanov odlazak nek se prvo prisjeti u kojem smo trokurcu bili u trenutku njegovog dolaska — ElDorado

Bolesno se pretjeruje i pljuje po Bobanu.
Lik još odradio volonterski prvu godinu mandata nakon imenovanja za predsjednika Uprave a sad svako malo neki komentar našli se ljudi pljuvat po njemu što je zadržao prihode kao komentator SkySportsa.

Boban je u ljetnom prijelaznom roku za 2025/26 potrošio rekordnih €17 milijuna na pojačanja, a ne pamtim da je Dinamo ikada prije potrošio ni približno toliko. Ma ni €10.
Takvi rashodi nisu pale s neba. Omogućeno je ponajviše zaradom od LP ~€40m i prodajom Baturine i Sučića ~€35m.

Boban je uveo jasan “plafon” što se tiče plaća.
Dok je on predsjednik - nijedan igrač neće imati veću osnovnu plaću (ne računajući bonuse) od kapetana Mišića, tj. nekih ~€800k godišnje.
Mislim da jedino sad Ivanušec ima ~€900k a Beljo i Kotarski nekih ~€850k dok su McKenna, Zajc i dr. svi u gornjem rangu od ~€750k. Radeljić, Hoxha, Galešić ~€500k, Kravtsov, Dominguez, Stojković, Valinčić, Dani Rodriguez, Lisica, Almena oko ~€400k-€450k...

Znači srezao je rashode sa €25m na nekih max €15 - €17m i gornja granica za pojedinca je manje više jasna.

Dalje,
Što se tiče dovođenja igrača, fokus pojačanja su prvenstveno mladi igrači ili iskusni slobodni, dostupni igrači, tj. jeftiniji transferi uz smanjenje fiksnih troškova.

To se ne slaže s ambicijama. To je privremena, prisilna i isplativa mjera (što je razumljivo). Ali dugoročno se ne poklapa sa ispunjenjem rezultatskih očekivanja.

*naravno da nisam pao s marsa pa da spominjem Neymara, Jadona Sancha ili Renata Sanchesa čije godišnje plaće za 10 puta premašuju plafon Dinamovog kadrovskog budžeta.
Držat ćemo se i dalje hvala Bogu predlaganja skautinga igrača kakve je i naveo pod "fokus pojačanja".

Glavni izvori prihoda dakle ostaju (što se nikada neće promjeniti) oslanjanje na Europu i prodaja igrača.
Naravno da će se transferni budžet i plafon za godišnje plaće mijenjati ovisno o prodajama i europskim rezultatima.

Dinamo B kao momčad mladih igrača koji napreduju igrajući u kontinuitetu protiv drugoligaških ekipa se savršeno uklapa u ovaj model.

Ali ovaj dio:
Ambicije: ozbiljan iskorak u Europskoj ligi (polufinale) ili Ligi prvaka (osmina finala), uz novi stadion kao ključ za veće prihode i ulaganja.

Od toga se ne smije odstupiti. To su jasni i nedvosmisleni ciljevi i to moraju biti jasna očekivanja. Naša očekivanja. A kad ne ispuniš očekivanja tada govorimo o neuspjehu.
Nećemo valjda praviti dočeke na aerodromu zbog pobjede nad Radomiakom ili Žilinom.

Ispali smo od Vikinga. Nema LP-a. Šta slijedi?
Slijedi potreba za zaradom od najmanje ~€20 milijuna od prodaje igrača.

Odigrali smo prvu, a obzirom na protivnika i raspored, vjerojatno i najlakšu utakmicu EL s Hapoelom. Branili smo se većim dijelom utakmice od ekipe koja na papiru vrijedi 3 puta manje.
A izjave poslije utakmice "da smo zadovoljni igrom i osvojenim bodom", "znali smo da su opasni", itd.
Šta sad odjednom nestale ambicije jer je "loša atmosfera oko kluba"?

Većina prihoda dolazi od europskih natjecanja i transfera igrača. Klub ovisi o solidnim nastupima u Europi. A igračima je to i glavni izlog za prodaju uz pozive u reprezentaciju.
Isto tako sudjelovanje u jačim europskim natjecanjima barem je nekakav magnet za potencijalna pojačanja.
Sve to ide jedno s drugim.

Ambicije su bile jasno definirane a svima je jasno da su neizvedive sa mentalitetom, pristupom i igrama koje pružamo na terenu.
Pod Kovačevićem napretka nema niti će ga biti jer se njegovi kapaciteti ne poklapaju s ambicijama kluba.

nogometni Kai Jones — Omake

Di si se njega sjetio. Lik gazi LeBrona 1 na 1 bez greške...

Svi rade ono što je radio Boto kad 17-godišnjaka skautiraju veliki klubovi a na stolu bude i pokoja konkretna ponuda ~€2m.
Matković im je svima bio možda na shortlistu sa još 10-ak drugih klinaca za koje nitko nije ćuo van kruga menadžera i skautova.
Još da mu je agent bio Zahavi, u medjima bi možda osvanuo i članak o tome da je "vodeći od svih 17-godišnjaka plave kose iznad 1.88 visine po osvojenom prostoru do 30 metara uz aut liniju sa manje od 3 kontakta s loptom.
Top Class :clap: ".

Uglavnom, kada bi postojala opcija potpisa gdje bi pristao na nastavak oporavka putem dozirane minutaže u Dinamovoj B-ekipi, uzeo bi ga takvog potrganog kakav je.

uz dužno poštovanje, 90% ovog ima manje smisla od prosječne slike Salvadora Dalia. Laku noć. — Omake

Jebiga, to su te manične faze.
Uglavnom po mom krivom shvaćanju, xG mjeri kvalitetu i količinu udaraca u šansama. xG ne mjeri brzinu, eksplozivnost, potencijal, sposobnost osvajanja prostora, koliko je potrebno faulovima zaustaviti igrača ili koliko je teško čuvati igrača.

Ako je Kačavenda sa 17-18 imao puno viši xG/90 od Matkovića, znači da je češće ulazio u kvalitetne prilike za udarac. Vjerojatno i kao rezultat toga što mu je uloga u ekipi to omogućavale.
A za visoku vrijednost xg-a je potreban i velik broj udaraca prema golu.
Matković se dobro snalazio kada bi se izvlačio prema krilima i dobro bi prepoznavao trenutak za utrčavanje u prostor iz dubljih pozicija (u tom aspektu igre me podsjećao na mladog Shevchenka, mladog Owena i mladog Olića. Naravno da je fizički sličniji Zlatanu ili Belji) a udarci iz širokih kutova će naravno imati niže vrijednosti xG-a.

U svakom slučaju, njegov tadašnji xG nije bila prepreka Interu, Milanu, Atalanti, Newcastleu, Fulhamu, Evertonu, RB Salzburgu, Ajaxu, Atlético Madridu, Bayernu a ni Dinamu da pokažu interes.
Sad je sav sjeban al je i dalje mlad.

O ograničenosti prilikom ocjenjivanja igrača na stranicama poput sofascore mi je dovoljno bilo vidjet kad je Hoxha bio na poluvremenu najbolje ocijenjen od svih igrača na terenu sa 8 zarez nešto a bio daleko najgori od najgorih na terenu i upropastio preko 10 napada. Neznam jel bilo protiv Rijeke ili Osijeka na Maksimiru prošle godine, nebitno.

I veća mi je šansa kad u kontru krenu 4 na 2 sa sredine igrališta ali krivim dodavanjem sve zaseru nego neki slučajni odbijanac iz blokiranog centaršuta koji zamalo prevari golmana.
Od statistika pogledam jedino posjed lopte momčadi, udarce momčadi, xG momčadi, momentum, kornere i faulove.

zdrav Matković je imao gori xG po 90 od Kačavende i Baturine u istoj dobi — Omake

Mi naravno tu samo razgovaramo, ovo nije neka rasprava, ali Baturinu ne stavljam u tu kategoriju igrača "lomi ga da ne pobjegne" kao što su Matkovića kod svakog pokušaja guranja lopte u for, ili uz aut liniju na krilu.
Tip traži loptu u dubinu i prostor, izbjegavanje ofsajda, pakao za visoko postavljenu zadnju liniju.
Baturina i Kačavenda su drugi svijet, veznjaci koji se nude kako bi opalili šut s ruba šesnaeaterca ili ulazili u sredinu na povratnu i sl. Baturina je znao u Dinamu imati po 30-40 udaraca na gol u sezoni.
Tko zna, možda Hoxha ima najjači xG u Europi ;).
Šalim se.

Ali nisam prelud za statistikom u nogometu. Ima slučajeva gdje je stat-padding uzelo maha.
Npr. SItuacije igrača koji napušta formaciju i ostavlja svog igrača kako bi pretrčao 25 metara da bi dobio zračni dvoboj na golmanovo ispucavanje. I lopta završi u autu ili čak i ravno u posjed protivniku. Ali se piše bod na sofascore u "aerial duels won".
Ili napucaju loptu kad god može svom snagom za "clearance bod" umjesto proigravanja slobodnog suigrača (ali to je rizik - dobiješ -1 ako ne uspije "long pass"), 15 puta Jurčić-Prosinečki style dodavanja na 3 metra i eto ti 95% uspješnosti dodavanja. Piši +4.

A onda druga krajnost npr Lovro Majer iz prve među trojicom protivnika petom odigra u for za Pašalića ili Ivanovića koji bi imao otvoreni put prema golu, magija, potez kola, ali ga lik ne skuži pa lopta ode u aut i piši Majeru -1. Krivo dodavanje.
Spasiš opasnu šansu faulom za penal dobiješ -2, ili potežeš namjerno za dres tipa koji kreće u kontru koja bi mogla završit golom i dobiješ žuti karton. -1.
Lopta te pogodi u stražnji dio glave dok padaš pa skrene u gol. +2. "Goal scorer".
Ajde u kurac.

A u Osijeku koji se bori za ostanak u ligi Matkovića u prostor ne guraju Stojković, Ivanušec ili Mišić niti igra jen-dva s Beljom.
Nije Matković golgeter, razigravač niti pozicijski centarfor tipa Ibrahimović, Batistuta, Petković, Beljo... nego mi je tip Owen, Olić koji još ovako mlad vuče malo i na mladog Henrya, mladog Shevchenka, Balea, čak i Bokšića...
A imam osjećaj da bi Matković i Beljo naprijed radili brutalna sranja i puno bi jačim ekipama u Europi bla frka izgubiti loptu na sredini terena.

Matkovića još od 17. godine dupliraju i vade van na nosilima jer ga fauliraju čim s loptom krene u prostor. Ako prođe - bok.
Zato su ga i potrgali skroz vec toliko puta u HNL-u.
S 18 godina je bio visok 1.90 a letio kao krilo u 7. brzini.

Lik će se prodat samo tako. A Dinamo bi zaradio novce kako god ispalo. Baš ne vidim nikakvog smisla odustajati od njega sad kad bi ga mogli dobiti džabe ili ful jeftino.

Još da objave negdje sažetak to bi bilo top — FrodoJePurger

Evo danas su objavili sažetak

https://m.youtube.com/watch?v=kLnWAo_tp00&pp=ygUQc2VnZXN0YSBkaW5hbW8gYg%3D%3D

https://youtu.be/aN-TZ7R8h-8?si=wiLbQW-ASho0XDCf

Ak misliš na Estonca nisam malog gledao. Vidio sam samo sad na brzinu da standardno igra u prvom sastavu prvoligaške momčadi a ugovor do zime 2028.
Estonski U21 reprezentativac.
194 visok a može igrat s obje noge.
Prate njih uvijek Skandinavci i Nizozemci.
Ali udri, nek idu po njega.

I po Matkovića... naravno :victory:

Vidio sam Orlić u zapisniku jedino za kup utakmicu u Vukovaru.
A aagent mu je Šišić (od Gvardiola) koji je bio zakapario i Antona Matkovića iz Osijeka kad se bila digla buka oko njega. Međutim u međuvremenu su malog ozljede satrale ali radi se ipak o tipu koji je tek navršio 20 godina, 1.91 visok, a sa 18 je bilo na sva zvona "najperspektivniji mladi igrač u Hrvatskoj", "Dinamo ga mora dovesti", "Nije bitno za koliko", "On nam je budućnost reprezentacije", itd. Procijenjen na €4m-€5m...

Njemu sad ugovor istjeće na ljeto s Osijekom. Ako će ga Dinamo ikada uzeti, vrijeme je sad jer još neće biti ni stopostotno oporavljen do tada, možda eventualno u povratnom trenažnom procesu a u Osijeku više nema perspektive. Toga je svjestan i Šišić.
Iako nije igrač B-momčadi Dinama, pišem to ovdje da bi ga probati ubosti za vrijeme oporavka bila dobra ideja i to u dogovoru sa Šišićem. Davati mu minute u B-momčadi i držati dok se ne vrati u natjecatelsku formu.
Matkoviću nije drugi put stradao isti prednji križni ligament koliko znam nego drugo koljeno. A nema 35 godina da će ga opterećenje dokrajčiti. Dijete je, to se da oporaviti (nadam se). Ako postoje i 50% šanse da se dečko vrati nogometu koji ga je krasio sa nepunih 18 godina - dovedi ga.

Zebića bi volio vidjeti kako dobiva minutažu na proljeću ako uspijemo napraviti odmak na tablici i utakmice rješavati kako spada.