Stadion Maksimir Zaboravio sam spomenuti još jednu stvar koja mi je onako, gledano iz poslovne perspektive, nešto što ne ide jedno s drugim kada se radi natječaj za neku ponudu.
Ako se radi o ovakvom projektu gdje se ima neki okvirni budžet, onda svaki ponuđač se sa svojom ponudom/idejom mora ukalupiti u te granice, jer kako se moglo čuti kroz razne komentare, da neki od projekata su bili preskupi.
Pa mi je to s te poslovne strane nekako malo nategnuto, kao da se nitko nikada iz tog kruga ljudi nije susreo s "tenderima", gdje se ponuđači natječu tko će biti jeftiniji za istu stvar.
I naravno, na kraju svega, taj stadion se gradi radi nas navijača, jer mi sjedimo na njemu i nama je bitno kako se na njemu osjećamo. I naravno da se o ukusima i osobnim dojmovima ne može puno raspravljati, jer tu će uvijek biti prijepora, ali neki zakon većine je generalno ono za čime se vodstvo kluba mora voditi. Trebalo se dati javno da se glasovanjem, anketama ili čemu već, može dobiti uvid kako javnost diše, jer kako rekoh, to nije privatna kuća pa kaj nas briga tko će živjeti u kakvoj kući, ali mjesto javnog okupljanja, pogotovo ovakvih karakteristika i korištenja, morao bi imati komunikaciju s javnim mišljenjem i u konačnici odabirom (ako već ne od svih 88 pristiglih, onda barem od tih 5 koji su izašli kao opcije).
Svi smo se već pozdravili s Maksimirom, a dobit ćemo ga opet, samo kao nešto malo natkriven.
Dobar, kvalitetan i oku ugodan stadion svakako može biti i mamac za ulagatelje i sponzore, što znači i više para za ulaganja u igrače većih vrijednosti, bez da se mora stalno ovisiti o prodaji igrača.