Agbekpornu > Dinamova veza

Kad čitam neke komentare imam osjećaj da je nekima drago kad igrač kojeg kritiziraju loše odigra kako bi slavodobitno mogli napisati: "jesam vam rekao?!"

otprilike kao i oni navijači Dinama koji bi željeli iz sezone u sezonu da Hajduk bude prvak da bude zanimljivije. Najljigavija vrsta "navijača" i ljudi.

Minuta šutnje za kreštavog Zizija.

Petković opet kratkih živaca kad je frustriran kao i na pripremama. Ako ništa barem je probudio Boyse.

i još se pjeva "i naprijed plavi" ... :eyes:

TI SE NEMAŠ SRAMIT KAJ!

Da smo vodili 3:0 u trenutku početka pyro showa s juga manje bismo se obazirali na njega.

S njihove strane bilo je jasno da će kao navijači probati napraviti sve da zadržavaju vrijeme i ubijaju ritam igre pri vodstvu 0:1 koje je za njih u ovom cijelom kontekstu ravno čudu, iako nisu nažalost ni imali nekaj posebno ubijati budimo realni. S ultras razine, uspjeli su unijeti nekako te baklje, to je dio navijačkog showa i idemo dalje.
Da smo mi u pitanju sad bi se te bakljade po svim društvenim mrežama prikazivale. Nemojmo biti licemjerni. Naravno, legitimno je pitanje kako mogu unijeti toliko, a nama otkriju prije utakmice prek 150 baklji.

Druga stvar je njihov ciganluk od strane kluba, stožera i igrača da na najodvratniji način zadržavaju igru, ubacuju više puta lopte u teren, izazivaju u loži jer znaju da su tamo sigurni. E to je njihova sramota i time pokazuju koliko su jadan mali provincijski klub unatoč svemu i koliko su spremni sve učiniti ne bi li pobijedili njihovu najveću muku te izvor frustracija i kompleksa - veliki Dinamo iz Zagreba.

Čovjek bi pomislio koliko smo velik klub kad nas utakmica s "najvećim rivalom" hajdukom po ovim upisima skoro i ne interesira, nego većina govori odnosno histerizira oko Munchena, a onda skužiš da je većinom zapravo riječ o derbi i instant navijačima koji se pojave s vremena na vrijeme, misle da su jedino oni bitni, totalno su neupućeni u većinu stvari pa kritiziraju sve živo i neživo. Mentalitet Kluba i njegovih navijača se polako, ali sigurno mijenja u pozitivnom smislu, no dug je još put pred svima nama.

E jedno ultra glupo pitanje: Kupio sam ulaznice za Dinamov pub kviz na Maksimiru već prije mjesec dana i ne sjećam se više je li tad odmah bila i prijava ekipe kao ili se moram posebno prijaviti za sudjelovanje?

Možemo svi tu srati sad, ali činjenica je da si mi sva sreća ovu situaciju nemremo ni zamisliti. Naravno baklje među obične navijače valjda nitko ne opravdava, ali očekivati da se nikaj ne bi dogodilo nakon ove neviđene sramote je naivno. Pritom su ovi Green Dragonsi žešći jazavci kao pale majice neke Armadine i izgleda fejk trans "Incidenti Turnić".
Sopić Miškoviću nije valjao, ali dam ruku u vatru da ovak posrani i usrani ziher ne bi pod njim ušli u utakmicu. Dva gola ti zabije ko iz pičke frajer koji je donedavno igrao za Slobodu iz Varaždina. Meni je neugodno to gledati i frustrirajuće. Poniženje teško za hrvatski nogomet, ali nažalost i realnost.
Isto tako, jedva čekam orgijanje najvećih licemjera na svijetu iz južnih krajeva sad prema Rijeci iako su oni kraljevi sramote proteklih godina kaj se Europe tiče.

Liverpool
Dortmund
Benfica
Club Brugge
Feyenoord
Young Boys
Slovan Bratislava
Sturm Graz

lijepo je vidjeti da i doktor ipak traži drugo mišljenje kolege. :grin:

Mislim da ovi koji vilene o odnarođenosti nisu bili možda ni na jednoj utakmici posljednjih mjeseci jer je napredak u svim segmentima više nego očit. Baš se pazi na sve i najmanje detalje kako bi se ljudi vratili Dinamu, obnovili ili zadobili osjećaj pripadnosti klubu koji je posljednjih desetljeća bio odnarođen u raljama pojedinaca koji su od kluba radili privatnu prčiju za zgrtanje financija nauštrb svega ostalog.

eh sad bi mogli odustati ovi koji vole kišu... :grin:

Ima jedno mjesto... koje je predugo odisalo sivilom, negativom, često djelovalo otužno... i sad je nedavno napokon eksplodiralo. Kako je prije nekoliko godina u tom sumornom razdoblju otprilike glasila jedna poruka Boysa: "Iz reperesije i ugnjetavanja rodit će se tisuće pobjeda!"
Jučer čisti užitak od igre do tribine. Polako sve sjeda na svoje mjesto. Tko bi mogao prije samo nekoliko godina zamisliti ovo od jučer kaj nam polako postaje pod normalno iako konstatno rastemo. Neka tako i ostane!
EMOCIJA POSTAJE TRADICIJA!