Rado. Kao sto je kolega @Papastrumf napisao, troškovi za zaposlenike su se povećali radi otvaranja novih Fan shopova i dLanda, jer logično tu bi netko i trebao raditi, a ne možeš podignuti marketing i prodaju mercha bez proširenja sadržaja za to pa je i tu trebalo uložiti. Također mislim da je i trošak tu najam tih prostora. Dolaskom novog šefa škole su svi treneri stavljeni na profesionalne ugovore tako da nebi trebali uz volontiranje u školi nogometa raditi još neki dodatni posao da bi imali za život. Tu si isto uložio novac da imas bolje rezultate u budućnosti. Također su se otvorili i novi odjeli za rad u jednom profesionalnom klubu koji je to još jučer trebao imati, to isto košta ali je investicija koja je potrebna. Plaće igrača i trenera su se normalizirale, bivši igrači i treneri su imali astronomske ugovore i otpremnine. Da zaključim, da bi napredovao i zaradio vise novaca u budućnosti moraš i ulagati vise.

molim te opet pročitaj što si napisao i razmisli, pa se slobodno javi sa odgovorom. Usput pročitaj i neki komentar prije svojega (hint) tu se kriju neki odgovori na tvoja pitanja.

zato bi volio u Europi gledati njega i Belju zajedno u špici, gdje Beljo može vezati stopere na sebe i tako dati više prostora Bakraru.

glupo mi ih je uopće uspoređivati jer nisu iste pozicije, Lisica je krilo a Bakrar špica. Možemo biti sretni sto imamo pravo krilo kao Lisica koji je vrhunski igrač, i Bakrara koji bez problema možemo igrati svaku poziciju u napadu.

Ako bi došla ponuda od nekih 2.5m prodao bi ga, nije profil igrača koji nam se uklapa u stil igre.

.

sa financijskim mogućnostima koje ima radi najbolje sto može, mislim da su pri kraju lige kaj se proračuna tiče. Jbg probaj ti napraviti bolji rezultat i ljepšu igru sa tim mogućnostima.

A ne znam, da ti do 20 godine odu oba križna, stvarno ne znam sto očekivati nakon takvih ozlijeda.

osjetio je aduktor, preventivno je išao van da nebi pogoršao ako nešto je.

Ja stvarno ne znam koji je sudac najgori u ligi, ko da se natječu koji će biti lošiji

još donjim Sveticama odjekuje jedan Ajmoooooo!

Ostaviti suđenje po strani, iako je kriminalno kao i tehnologija kojom se služe ali jbg ne možemo mi to kontrolirati. Još od Gorice smatram da smo u blagom padu što se igre tiče, i to je ono što najviše zamjeram treneru ove sezone. Zamjene, treba više mijenjati i rotirati jer inače dođe do zasićenja kod igrača. Volio bi da ko i drugi klubovi ubacimo i klince ako nemamo boljeg izbora, stoperi i vezni red (osim Mišketa) su u padu i tu bi rotirao. Ne vidim razlog zašto sljedeću tekmu npr. nebi krenuli od prve minute Zebić i Šunta.

Kolega @SAS1987 hvala ti na ovom upisu jer inače nebi ni znao za ovu sjajnu temu. Na zoni sam nekakvih 10 mjeseci ali nikad nisam ispričao svoj prvi doživljaj sa najvećim klubom na svijetu te ljubav i opsesiju koja je tada nastala. Kod mene u obitelji se to prenosilo sa koljena na koljeno, ali da krenemo redom. Za shvaćanje moje priče potrebno je razumijeti kontekst. Mater mi je iz Šibenika, a stari iz jednog sela u Livanjskom polju. Obje strane obitelji žive za Dinamo, na maminoj strani je za to zaslužan stariji brat od mojeg dide, kojem su Hrvatska i Gradjanski bili sve. Pošto je nažalost 45. morao bježati u JAR i nikad više do svoje smrti nije vidio ostatak obitelji, to je ostavilo veliki emotivni trag na njegovog mlađeg brata, mojeg didu. On je iz ljubavi prema svojem starijem bratu odlučio navijati za ono u čemu bi svaki put vidio svojeg brata, a to je bio Dinamo. Tu ljubav prema klubu je pojačao odnos ljudi iz ostatka Dalmacije prema Šibeniku kao gradu, i pogotovo Hajduku kao simbolu boli prouzročene nakon rata. Tu ljubav je prenio i na mene. S druge strane obitelji situacija je identična, pa slobodno mogu reći da je navijanje za Dinamo u mojoj obitelji prije svega bilo oznaka identiteta i političkog uvjerenja. Selo iz kojeg mi je stari je jako stradalo 45. godine i veliki broj članova obitelji se nikada nije vratilo sa križnog puta. To je ostavilo traga na mojeg drugog didu, kojem je Dinamo bio simbol njegove patnje. Mogu reći da sam imao sreće jer je Dinamo u mojoj obitelji naše obiteljsko nasljeđe i u velikoj mjeri odrednica identita. U cijeloj ovoj priči ne smijem zaboraviti ni svojeg starog. Iz svega navedenog njemu je Dinamo u bivšoj državi predstavljao Hrvatski narod, toliko jako da je odlučio 91. svoju viziju identita kluba prebaciti u stvarnost i otišao u Tigrove. Ja sam se rodio poslije rata, ali od malena je radi ovih priča Dinamo bio dio mene, od svoje druge godine sam krenuo na tekme. Prva tekma koje mi je ostala u sjećanju je bila igrana na Šubicevcu, Dinamo je dobio 2:0, te sam tu odredio svojeg najdražeg igrača koji mi je i dan danas jedan od najdražih koje sam gledao u našem dresu, to je Sammir. Ljude za Dinamo veže hrpa stvari, i svatko od nas ima neku svoju poveznicu i svoj razlog, ja sam odlučio ispričati svoju.

ma ne vjerujem da se ti tako malo krećeš na terminu

mene jako zanima jel prešao 10 k koraka danas :)