Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Odlicna tema, moram priznat.
Kao i vjerojatno vecinu ovdje, na prvu utakmicu dinama me odveo otac i to davne gdjesibio 91. godine. Medjutim, za razliku od ostalih, moj stari je navijao za protivnika u toj utakmici- sarajevski Zeljeznicar.
Cijela njegova obitelj dinamovci, cijelo selo gdje je odrastao prije dolaska u Zagreb dinamovci, a on za Zeljo, ali sta se moze. :rofl: S moje strane bila je to ljubav na prvi pogled, nakon te utakmice jedino sto me je zanimalo bio je dinamo i bbb.
Sjecam se da sam stalno zicao starog i sestre da me vode na utakmice narednih godina, a samostalno sam krenuo na Maksimir s 11 godina cini mi se.
Prvo gostovanje mi je bilo u Vinkovcima 2001. godine, a utakmica je zavrsila 1:1.
Utakmice koje su mi ostale urezane u sjecanju su derbi 1996. i pobjeda 4:1, Arsenal 2006. 0:3, Anderlecht i ona kisa i ludilo na stadionu te naravno Partizan, Celtic, Newcastle..
Otkad je zapocela ova borba s lopovima naravno da se veci dio te strasti prema klubu ugasio, bilo je razdoblja kad sam ih bas hejtao i uzivao u svakom porazu. To je jednostavno tako.
Zadnjih godina jedino sto me drzalo je osjecaj pripadnosti grupi, a posebno to sto nisam mogao okrenut ledja ljudima koji su trpili puno nepravde i u privatnim zivotima zbog svojih ideala i ljubavi prema klubu.
Naravno da je bilo milju trenutaka kad sam pomislio da koji mi kurac ovo treba u zivotu, ali uvijek bi se na kraju ohladio i opet jovo nanovo.
U ovih skoro 20 godina upoznao sam uz dinamo hrpu licemjera i kvazi navijaca, ali upoznao sam i hrpu odlicnih i cestitih ljudi, prijatelja za cijeli zivot.
Nadam se samo da ce nove generacije imati priliku osjetiti ljubav i strast prema klubu kakvu smo i mi nekada.
Neka zivi dinamo i majka Hrvatska!