Kutak za sporni trenutak / Kutak za predstavljanje 92.godište - drugo lice Dalmacije (Zagore)
Navijam za Dinamo otkad znam za sebe. Otac mi je valjda još ko bebaču govorio da su plavi naši i oduvijek je bilo tako. Nisam počeo navijati sa 7, 10 ili 15 godina nego doslovno otkad znam za sebe znam i za Dinamo. I moji su uvijek bili dinamovci jer je klub i u bivšoj državi imao taj nacionalni štih i navijalo se za njega kao za reprezentaciju Hrvatske. I šta da kažem, ne sjećam se koje sam godine krenuo u koji razred, ne sjećam se točno koje je godine bio koji važni trenutak u mom životu ali se sjećam koje je godine Dinamo igrao tu i tu utakmicu. I ne samo da se sjećam nego u većini slučajeva mogu i nabrojat prvih 11. Kad mi je rođendan ili neka prigoda draže mi je dobiti nešto dinamovo (makar privjesak za ključeve) nego nešto skupocjeno a da nije dinamovo. Dinamo je ipak prva ljubav i dinamov poklon probudi više emocija od štajaznam nekog usisavača, makar usisavač bio materijalno 50 puta vrijedniji. Ne razumiju to ovi šta pitaju ''a šta imaš od Dinama, oće ti Dinamo dat kruha?''... I Dinamo je jedna od rijetkih stvari koja je tu cijeli život. Da parafraziram izjavu (koja je pomalo patetična ali i istinita) iz onog filma: Mijenjam prijatelje, mijenjam žene, mijenjam stanove, mijenjam gradove, mijenjam sve ali Dinamo je uvijek tu, a šta ću nego ga volit i navijat za njega. Još živim okružen hajdukovcima pa sam zato vjerojatno još zadojeniji.
Pohvalio bih na kraju markolija, dedu, dr.t-a i sve koji su radili sve one statistike, pokretali fb stranice, pisali o slavnim igračima iz prošlosti, svaka čast i na forumu. Svi veliki klubovi imaju svoj navijački forum pa je red da ga ima i Dinamo.