Ivan Nevistić #33 Dio jednog odlicnog teksta o Nevisticu, da oni koji ce ga i sada napadati i vredati neka razmisle prije nego kazu pizdariju nekakvu. O njegovim greskama i manama kao golmanu se sve reklo, vise stvarno nema smisla ista govoriti.
"Kako je podnio degradaciju? Kažu nam oni koji ga poznaju da je u sebi bio jako razočaran i utučen, međutim ‘prema van’ to nikada nije pokazivao. Radi se o čovjeku koji je šutljiv, nije problematičan, ono što misli uglavnom skriva u sebi. Iz maksimirskih izvora saznajemo da ni u jednom trenutku, ni s jednom rečenicom nikada nije pokazao svoje nezadovoljstvo. Šutio je i trenirao, makar je znao da mu u Dinamu više nema spasa. Ono što se posebno treba apostrofirati, a to smo saznali u plavom klubu: od onog dana kad je ispao s mjesta prvog vratara, bio je ogromna podrška Ivanu Filipoviću. Stalno ga je bodrio, veselio se svakoj njegovoj dobroj obrani. Na zimskim pripremama u Sloveniji radio je kao da se ništa nije dogodilo, nije psihološki potonuo... Dapače, djelovao je vedro, radišno, često se na njegovu licu mogao vidjeti smiješak. "