Mea culpa. Ne bih svakako ZD, uzeo bi mjesto nekom što mora jeat mater Baturini jer nema 30/30 driblinge i paseve, ali hvala im :grin:

ZD sektori 4-8 popunjeni, pogodnost besplatnih ulaznica odrađuje svoje...

Podsjetnik: do kraja sezone ostalo je još samo PET domaćih utakmica.

Bošnjak i Eduardo.

Remi u nedjelju između Rij-Haj ili pobjeda jednog od njih, navesti koga bi htjeli u tom slučaju.

Ljubušaci su se učlanjivali u Čitluku/Čapljini, vrijeme je da dogodine i jedini grad sa dva 'U' organizira druženje!

Ide Kanga, ide... I stižu ga Pull&Bear gaćice

JOSIP MIŠIĆ.

Evo Ercega. Usput da pitam, tko se od ove dvije ekipe bori za naslov?

NE PRIZNAJTE NI OVO :lol: Koliko sreće ima jogurt...

Imaju pomoćni s umjetnom travom za akademiju

A bome i Erceg ga je poštedio žutog u derbiju, sad ne bi primao kroz nožice, jadan...

Pršir je odigrao 10ak minuta protiv Rijeke, očito nespreman/obnovio ozljedu, niti u Kupu nije bio u zapisniku.

Biuk ima problema s butnim mišićem, ako sam dobro načuo...

Miris ručka nedjeljnog, rever sa modrom značkom...

Još ću malo dosađivati s nekim poklapanjima i preklapanjima ususret Slavenu sutra, na datum 9.3.
Prošle godine 10.3., na dan povijesne skupštine i pobjede Dinamovog proljeća na izborima, ugostili smo sutrašnjeg protivnika na Maksimiru i slavili sa 5:2. Već nakon 18 minuta igre bilo je 2:0 pogocima Halilovića i Vidovića, 4 minute kasnije Lepinjica je smanjio na 2:1 da bi Šakota u 59' izjednačio na 2:2. Ulaskom Baturine prije svega u 62', preporođeni Dinamo zabija tri gola do kraja i dodatno ukrašava slavljenički dan.

Nakon tog kola zaredali smo 10 pobjeda, dobili oba konkurenta u gostima, oni su još nekoliko puta kiksali a mi smo baš sve prilike iskoristili i uzeli duplu krunu. Sada nam je samo jedna ostala u igri, pa neka sutrašnjom pobjedom ponovno krene nezaustavljiva lavina!

Na današnji dan 7.3.1971 prvi put je osvanuo novi grb na dresovima plavih na utakmici protiv Željezničara u Maksimiru!

Izgled novog grba kluba prihvaćen je u jeku Hrvatskog proljeća, 12. prosinca 1970. u dvorani tadašnjega Radničkog sveučilišta u Vukovarskoj ulici gdje je u devet sati ujutro održana Skupština kluba, a u 17 sati i svečana akademija. U večernjim je satima uslijedio prijem u smaragdnoj dvorani hotela Esplanade. Svečanost je vodio tadašnji predsjednik kluba Dragutin Božić, a održana je uz taktove himne Lijepa naša.

Kružni oblik simbolizira loptu, plava je boja grada Zagreba, kvadratići jasan hrvatski predznak, dok mali „d“ predstavlja simbolički i stilistički odmak od ostalih unificiranih heraldičkih rješenja s velikim „D“ kakve su imali mahom policijski istočnoeuropski klubovi imena Dinamo. Našla se tu i mala crvena petokraka „stidljivo“ smještena između slova „d“ i hrvatskih crveno-bijelih kvadratića.

Kasnije, slijedeći ideju Hrvatstva koje je Dinamov znak nosio, krvlju su ovaj grb natopili mnogi, mahom još dječaci, koji su uzeli oružje u ruke i krenuli braniti svoju domovinu. Neki od njih s ovim grbom na vojnoj odori dali su ono najveće što su i mogli dati od sebe - svoje živote.

Dao bi milijardu dolara...