Zamisli da si podigao kredit od 10.000 € u banci kako bi pokrenuo posao. Tih 10.000 € je tvoj dug.
Tijekom prve godine rada, tvoji računi i troškovi su iznosili 5.000 €, a zaradio si samo 2.000 €. Tvoj gubitak za tu godinu je 3.000 €.
Na kraju godine, i dalje imas dug prema banci (koji moras ratiti), ali imas i akumulirani gubitak od 3.000 € koji pokazuje da si poslovao u minusu.
I tako godinama. Ugrubo,jednostavan opis.
Pa sad multicipliraj to s njihovim iznosima.
Akumulirani gubitak izravno smanjuje kapital tvrtke. Kada gubitak premaši visinu kapitala, drustvo ulazi u zonu negativnog kapitala.
To znači da je imovina tvrtke manja od njezinih obveza – tvrtka zapravo vrijedi manje od nule.
Tvrtka nastavlja postojati samo zato da bi zarađeni novac odmah proslijedila bankama za pokrivanje kamata na dug i ostale tekuce obveze, bez ikakve mogućnosti za razvoj, investicije ili napredak, to je zapravo trenutno Hajdug.
Krajnji ishod je potencijalni stečaj.
Imovina se rasprodaje kako bi se namirili vjerovnici (najčešće prvo država i banke, pa dobavljači, radnici...). Moze se rijesiti/prevenirati:
Dokapitalizacijom (zato i stenju gradu Splitu) Pronalazak novog investitora (Piric i ukrajinci, NH im je vec napravio donaciju i otpisali su dug ali ocito nije dosta) koji će uložiti svježi novac u zamjenu za vlasnički udio (kako bi se pokrio gubitak i smanjio dug ako im dozvole da udju u klub pa sad ce tu biti natezanja oko narodnog Hajduga.
Prodaja imovine: Prodaja nekretnina kojih nemaju i ne mogu ih prodati,opteretiti jer je grad vlasnik stadiona, a biti ce i kampa vjerojatno ili prodaja dijelova poslovanja (a poslovanje si imovina su igraci) kako bi se vratili dugovi i potencijalno usli u pozitvno poslovanje i time smanjili dug i akumulirani gubitak knjigovodstveno.
Predstečajna nagodba: Zakonski proces u kojem se tvrtka dogovara s vjerovnicima da joj otpišu dio dugova (npr. 50%) ili produlje rok otplate, kako bi izbjegla potpuni stečaj.....itd.