Hrvatska nogometna reprezentacija Pretjerano analiziranje igre protiv Gibraltara doma, posebice nakon kaj se znalo da su Česi izgubili mi nema osobitog smisla.
Odradili smo kaj se angažmana tiče čak i iznad mojih očekivanja: 28 udaraca, 10 u okvir, njima nismo dopustili gotovo ništa, a po postovima vidim da je većina zamjetila njihovog golmana (što znači da je imal nekog posla od naše igre).
Kova se vratil nakon pola godine, Bradarića nije bilo pola desetljeća, Kotarski praktično debitiral, Marco Pašalić na desnom beku (uslijed ozljede Smolčića, jelda) jedan od najboljih, Fruk i Ivanović isto imaju nastupa na prste jedne ruke, Erlić, Pongračić i Bati nisu baš prve violine ni u mediokritetskim klubovima.
Svi oni prvi put zajedno na terenu i ziher u podsvijesti zvoni glasić da tu nije oportuno gristi na svaku loptu i riskirati neku ozljedu niti da je to potrebno za doći do rutinske (najtermin rujna i listopada!) pobjede.
Lijepo da su golove zabili oni kojima su to bili prvijenci i stoper koji malo igra.
Uvođenje Gvardiola (ozljeda Pongračića), a posebice Luke, Perije i Krame ne vjerujem da je bila kak neki ističu zbog "panike" već da se s jedne strane ispoštuje publika u provinciji gdje repka dolazi dvaput u desetljeću i k tome vrlo vjerojatno ovoj trojici to zadnji put u karijeri, a s druge strane da se i njima stavi dodatna recka za nastup u statistici.
Atmosfera i publika je školska preslika mentaliteta ovdje na sjeveru i nebreš ti zapaliti sjever protiv nekakvog Gibraltara u "nebitnoj" tekmi.
Tome sigurno nije pridonijelo ni "zagrijavanje" u kojem onaj operni pjevač krene pjevati Thompsona kao ni njegovo izvođenje himne na lošem razglasu/ozvučenju.
Neki osobiti doprinos nisu dali ni malobrojni pripadnici navijačkih skupina (Ultras, ZGB, Funcuti) koji su imali tek nekoliko kratkotrajnih pokušaja da povedu navijanje (čini mi se da svaki put od ZGB strane), a u čemu je čak i zapad bil brojniji i konkretniji u inicijativi.
Posebno bi istaknul balavurdiju iz Vinkovaca koju bi trebalo našamarati jer tijekom cijele tekme su bili krajnje nezaintersirani, a komentari već u prvom poluvremenu su im bili "kad bu ovo završilo tek je četvrta minuta", "zakaj smo uopće došli kad nema drugih (skupina)", "sad bi rađe bil na XY mjesta nego ovdje", "ajmo u kombi spavati".
Najentuzijastičniji su bili za fotkanje s krpom nakon tekme