Modri Šank - Ajd na Pivicu Meni opcenito nimalo nezanimljiva tema o kojoj bih danima mogao raspravljati. Ne bih se zelio ni sa kime posvadjati, vrijedjati i slicno. Religiju opcenito ne prakticiram, vjera mi je potpuno odvojena dok te organizirane zajednice ne podrzavam iz raznih razloga. Bosna je na pravom putu po pitanju toga. Sve vise mladih se okrece od religije, ali se malo njih okrece od Boga. Shvacaju Boga na razlicite nacine i moram reci da sam do sad imao jako zanimljiva iskustva s ljudima s kojima sam vodio opustenu raspravu.
U uzoj rodbini imam jako puno svecenika i casnih sestara koji se groze moga stava, a s druge strane sam razgovarao s drugim svecenicima, popovima, hodzama koji su mi se divili i sami rekli da je u pravoj vjeri religija na posljednjem mjestu. Ja znam one koji sjede u prvom redu u crkvi i najveci su papci koji radnicima duguje po nekoliko placa. S druge strane znam ljude koji ni najmanje ne vjeruju u Boga, ali od mnogih religioznih ljudi puno bolje razlikuju dobro od zla. To mi je bitnije od klecanja u prvom redu.
Bojim se da na ovim prostorima ljudi previse vezu vjeru i religiju, odnosno misle da su najveci sveci ako se pridrzavaju onih religijskih sitnica koje njima odgovaraju. Ljudi kod nas misle da su bolji i da ce u raj ako idu na misu, poste, daju u crkvu i podrzavaju sve akcije. Sto je najbolje, dobar dio tih 'presvetih' ce se popisati po svemu suprotnom.
Ja sam napisao da vjerujem da je zivot lijep i to je doista moje vjerovanje. Ja vjerujem da treba iskoristiti svaku ljepotu koju ti zivot pruzi. Cesto neka religija smatra grijehom nesto u cemu se uziva i meni je to apsurdno. Ne treba nikome nanijeti zlo, nikoga ne uciniti tuznim, nesretnim i bijednim. Na niciju stetu treba iskoristiti sve sto ti zivot pruzi i vjerujem da se moze biti sretan i da ces druge ciniti sretnim ili ih u najmanju ruku neces uciniti tuznim.
Sto se samog Boga tice. Vjerujem da postoji nesto iznad nas. Da li je to Bog iz Biblije i Kurana ili su to vanzemaljci, nebitno, vjerujem da nesto postoji, ali ne vjerujem ni kroz jednu religiju.
Isto tako moram priznati da mi se jako svidja nacin na koji je Dino postao vjernik. Ja nikad nikome ne bih namecao vjeru i sa svima bih lijepo o tome porazgovarao. Ja vjerujem da je on stvarno sretan i da se stvarno nasao u tome i to je ono sto kazem, zivot je lijep. Njega to cini sretnim i to je bit svega. Ja cu sutra svome dijetu dati izbor da se samo odluci u kojem smjeru zeli ici. Vjerujem da ce taj nacin usreciti vise ljudi nego forsiranje jednog od samog rodjenja. Osobno gledam oko sebe ljude koji odlazak u crkvu smatraju obavezom i ne vidim da su nakon izlaska iz iste imalo sretniji nego su bili prije ulaska. To im je kao neka zapovjedna duznost i mislim da je to tuzno. Ako ides u crkvu onda po izlasku iz iste moras biti sretan, veseo, pun dobrog raspolozenja. Ja se popnem na planinu, mrtav sam, ali sam sretan. Popit cu onu jednu pivu koju sam ponio, koja se i ugrijala, ali cu uzivati u tom trenutku i zahvalit cu onom nepoznatom sto je svijet ucinilo tako lijepim mjestom i sto ja mogu uzivati u tom trenutku. Meni je tad zivot lijep, ja sam tad sretan i ja se stvarno osjecam zahvalno i vjerujem da taj Bog vise uziva u tom nego da sam ja na silu otisao na misu, jer to smatram nekom duznoscu. Sve sto je duznost, to nije od srca i nije iskreno. Bog sigurno nije okrutan i sigurno ne zeli da se mi konstantno zrtvujemo i da smo stalno u nekoj zapovjedi. Bog zeli da smo sretni ni na ciji racun i da smo zahvalni na toj sreci. Ako je netko doista sretan zbog svakodnevnog zrtvovanja onda se taj treba svakodnevno zrtvovati i drago mi je da je ta osoba pronasla svoju srecu na bilo kakav nacin, jer je sreca po meni jedini pravi pokazatelj vjere. Ako ti to cinis i ako nisi sretan, ti onda nisi nikakav vjernik. Vjera treba da te usrecuje, jer je to jedini pokazatelj da stvarno to cinis iz srca i da je iskreno.