Dinamo Zagreb 2024./2025. - o svemu pomalo Kompleksi i mržnja su zajebana stvar. Teško je živjeti u stvarnosti kad se svaki drugi dan doli hapsi po pet dilera. Istina je vrlo jednostavna. Da su tovari i sva ova ostala kukavelj što povremeno zakmeči, sve ove godine bili bolji od Dinama, imali bi i bolji koeficijent Od Dinama. Stvorili bi pola reprezentacije koja se bori za medalje. Igrači bi im igrali za Real, City, Chelsea, Barcu, a ne bi se vraćali u Dugopolje oživiti karijeru s 26 godina nakon godina lutanja po Italiju kao Židovi s Mojsijem kroz pustinju.
Tovari nam nikada neće ozbiljna prijetnja jer se nikada neće pogledati u ogledalo i zapitati se, A šta smo mi sve zajebali zadnji 20 godina pa da nas svaki tri četiri godine ili ribari ili stolari razjebu u Europi kao zadnju kuravu. Aleksandar Šolženjicin u Gulag Arhipelagu ima taj moment nakon što ga osude na 20 godina. Pa vrti film unazad, pita se što je sve u životu napravio da bi se doveo u ovu situaciju. Oni nemaju snage doći do te mentalne točke. To je grad nadrkanih vozača i propalih klubova. Grad koji ima zablude, loše namjere, lažne nade i lažne bogove baluna.