Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Meni je pola rodbine za Dinamo (ZG i okolica), a pola za Hajduk (strana iz Dalmacije), ali za mene doslovno nije postojalo ništa osim Dinama, odmah sam si odredio put i ni u najcrnije doba me nisu mogli odvući od Dinama, bio sam buntovan i furao svoju priču kao klinac. Dok su Boysi prolazili najveću represiju sam imao tek 10ak godina i makar su nam rivali u tom periodu imali gledatelje, cijeli hype oko sebe, a mi sve suprotno od toga ja sam znao da će ovaj dan jednom doći. Možete zamisliti kako je nama tadašnjim klincima bilo odrastati uz takav Dinamo i prazne tribine, proslave naslova pred 100 ljudi, presice našmrkanog, vrijeđanja, podjele, sramote u Europi, svakakve likove koji su prolazili kroz klupske hodnike, a doslovno te nitko ne razumije, sprdaju te, u to je vrijeme bilo popularnije navijati za Chelsea nego za Dinamo. Ja sam tada zbog svih tih sranja, priča starijih koji su prolazili kroz represiju odlučio ne ići na utakmice sve dok na njih ne krenu Boysi, sjećam se da me stari 2015. iznenadio s kartama za Arsenal u LP, a ja sam odbio ići, ništa mu nije bilo jasno haha, i iako sam gorio od želje da odem na Dinamo, znao sam da je "pogrešno". Onda su se i Boysi vratili pa sam i ja krenuo napokon redovno na utakmice, pa sam malo volontirao i za DTSM na što sam iznimno ponosan. Sjećam se prosvjeda protiv privatizacije, možda i najvažniji, na tom nas je prosvjedu bilo oko tisuću, ljudima jednostavno nije bilo jasno i nije ih bilo briga za Dinamo. Par dana prije nego što smo igrali sa Shaktarom, bila je utakmica s Inter Zaprešićem, red za Shaktar je bio kilometarski, a u redu za Inter ravno 10 ljudi, na stadionu nas možda 2 tisuće. Sad pak imamo sve ono o čemu smo sanjali, ja nisam napravio ništa puno osim što sam u onoj akciji učlanjivanja učlanio par ljudi i uvijek svojim prisustvom davao podršku, vjerujem da je takvih dosta, ali najveća hvala ide grupi i Dinamovom proljeću, bez njih to ne bi bilo moguće.
I sad se vraćam na početak teksta, to što sam ja kao klinac odrastao uz sve ovo što sam naveo, prazne tribine, okršaje i zatrovanu atmosferu oko kluba, ljude koji ne razumiju zašto uopće pratiš Dinamo, pa kod drugih je bolje, pa kriminalci ste, pa nemate navijače, pa svaka titula vam je namještena nas nije pokolebalo u ljubavi prema našoj stvari. I to što neki od nas nisu imali privilegiju odrastati uz Dinamo 80-ih ili Kužeov Dinamo, nego uz ovaj zatrovani i okupirani ne znači da sadašnji klinci moraju odrastati uz takav Dinamo nego će odrastati uz Dinamo sa 60k članova, punim tribinama i Dinamom kojeg vode pravi ljudi, pravi dinamovci i to je najveća pobjeda. Na nama je da sada čuvamo naš klub!