Ovo sam prije poslao na mail marketinške službe kluba.

Poštovani,

na utakmicama s Ballkanijem, a POSEBNO u subotu na derbiju s Hajdukom, sljedeću pjesmu (predrefren od 1:05, a zatim i refren) bi trebalo puštati na razglas par puta; pred utakmicu, za vrijeme pauze između poluvremena i kad god vam padne na pamet. Naravno, pjesma je prigodna i u svjetlu je trenutnog povratka BBB-a iz Grčke. Isto tako, BBB kao subkulturna skupina uvijek su njegovali (irski folk) punk i sasvim je odgovarajuća za ovu prigodu (posebice naslov pjesme). Puno sreće u obje nadolazeće utakmice, a najtoplije se nadam da ću sa zapadne tribine čuti ovaj glazbeni komad dobrodošlice momcima koji žive Dinamo.

Dropkick Murphys - "The Boys Are Back"



Bio bi to odličan PR potez, a posebno iz razloga što je ovo planetarno popularan bend.

Plavi pozdrav,
Neka živi Dinamo i Majka Hrvatska!

Vodim i ja nećaka na zapad, 13 godina, navija za Hajduk, ali nije zadrt i nije mu mrzak Dinamo, sestru mu stariju koja ne podnosi Torcidu i navija za Dinamo. Malog ćemo izvrbovati na light side. :D
Bit će nas još par. Radim na kampanji već godinu dana i ima nas 6-7 koji s vremena na vrijeme idemo na utakmice, a prije nisu išli većina.

Budimo realni, oni će napuniti jug, a to da bi mogli na zapad mi je nepojmljivo. Toplo se nadam da dogodine ide kavez na jug. Pola juga presjeći.

Evo, danas pričam s trojicom klinaca, 17-18 godina kako jedva čekaju u Zagreb na faks da mogu ići na utakmice. Dečki iz Gospića. Rekoh, samo dajte. Svaka dva tjedna nije problem provesti dva sata uz klub koji voliš. Nadam se da će tako i biti.

Ja sam ipak optimist. Klub je trenutno na dnu, ali jedino se moš odbiti prema gore kad se odbiješ od čvrstog tla. Možda je utakmica s Rudešom samo imala loš tajming i razloge koje sko stoput nabrojali, a posebno loš tajming jer su ovi jučer napunili Kranjču. Možda se sve to trebalo dogoditi da ljudi (klub i zagrebački bojsi) shvate kako je vrijeme za konkretne mjere. Isto tako, zagrebačka ekipa mora znati da periferija ne može držati navijačku bazu, ako je središnjica trula.

Prema ovoj statistici, Dinamo drži hrvatski rekord i u Jugi i u samostalnoj Hrvatskoj (1992.)
Eh, da nam je doći na 2006. Nešto više od 11 000.

Visibility ljudi, vezati se uz neki brand (Kraš, ko oni za Tommy koji ih promovira gdje god stigne), murali na frekventnim pozicijama i popratne fešte, nakon utakmice afteri negdje u centru, okupljanje prije utakmice u gradu i vesela atmosfera kao i ispred stadiona (nekad bi se moglo nešto i zapjevati kao tovari pred Poljudom), izbaciti neku odjevnu kombinaciju za šire mase, odustati od crnine ili ju kombinirati s plavim, šalovi i kape u zimskim uvjetima nositi po gradu, ljeti majice (ne crne s mučnim porukama vječnog konflikta), laganini krenuti po školama i vrtićima igraonice kao i one ispred Maksimira, djecu voditi gratis na velike utakmice da osjete i vide veću posjećenost, a ne prazne stolice koje bacaju u depru, itd. Ima toga još, a klub mora pomoći financijski. I naravno, uvjeren sam, novi stadion će napraviti dobar dio posla sam po sebi.
:party:

Zato je na Jelačiću i u krugu od 500 m od banovih muda cca 30 000 mladih što srću zgrijani alkohol. Koga briga za Dinamo kad ide funky groove...

2846 gledatelja. Dobar.

Ubij me ako neću samo na 'male' ići.

Ljudi, moramo se početi pred utakmicu okupljati negdje u centru na dan utakmice. Biti vidljivi (visibility). Šećem trenutno centrom i vidim tek jednom momka nosi šal na 'BAD BLUE BOYS' i odma srce zaigra. Što više obilježja, dovoljan je šal ili zimska kapa. Sve više od toga je plus, poziv i ujedno podsjećanje čiji je ovo grad. Maksimirski okrug je daleko od žiže zbivanja.

Slažem se, ova ideološka kamarila će napraviti nego eko-govno. Meni je to isto kao da mi igra solidan stoper za Dinamo, a navija za Hajduk.

Ajmo sjever!

Svi sektori u istom stanju ko jučer. Je li se prodalo što karata, Deda?

Shvati kako oćeš, ali navijači Dinama u milijunskom Zagrebu ispadaju statistički standarna pogreška. I to se mora mijenjati. Svaki navijač Dinama u Dalmaciji je zlata vrijedan jer živi u okruženju općeg terora. Taj teror mora stvoriti i Zagreb. Nedavno sam bio na kavi s tri dvojicom likova koji redovno idu na Poljud, znaju da sam Dinamovac, i pričaju o nekom trećem liku kako ga je jedan od njih sreo i odmah pitaju jedan drugog jesu li pričali o Hajduku. To je neizostavna tema na moru. Tako treba i u Zagrebu biti. Barem među 30 000 ljudi od milijun. Meni ide na jetru kad nas par potegne 400 km s juga i dođemo na Maksimir i čujem tek ponešto purgerskog govora.



I ovo je istina.