Sramotno s obzirom na to bi Gorica za vikend jurišala na četvrto mjesto, mjesto koje vodi u europsko natjecanje.

Nisam ja ništa protiv tebe pisao. Samo da ne želim Miereza. I naravno da sam shvatio da je prema tome Mierez jedina realna opcija, zbog čega si ga i spomenuo ali ne treba vjerovati Germanijaku. Sve 5 što se mene tiče :grin:

:lol: :lol:
Nisam ni ja nešto al bih zaigrao :cool:

Prebacit ću sve u Šank da ne spamamo tu

Moderatori vs Rest of the ZonaDinamo. Samo probajte pobijediti :snicker:

Ja bih rado haha, odavno mi je to na pameti za predložit pa iskoristio priliku :grin:

Na skupu forumaša treba zaigrati nogometa, da vidimo @Majki2111 u duelima :joke:

Mierez nije igrač za Dinamo. — vjeko1701

Najljepši upis na ovoj temi stranicama unazad.

Kakav kralj, #86 :heart:

Šta se žalite, vidite Goricu :meh:

Ja bih prodao sve koji žele ići i krenuo sklapati momčad za sljedeće tri sezone.

Ima netko sliku Lesičkog za stolom, a na stolu žene lakog morala?
Tražim već dugo, ne mogu naletit :(

Ako netko još nije shvatio - novinari ku.ca ne znaju pa čekajte službene objave za sve. Ja sam se prije par godina pecao na sve ali više ne. Dok nije službeno ne treba ništa vjerovati.

https://www.google.com/amp/s/net.hr/danas/hrvatska/tomasevic-pronasao-krivca-za-prasumu-u-zagrebu-trava-raste-kao-luda-jer-smo-od-svibnja-imali-tropsku-klimu-f58214e0-40d0-11ee-b389-c2bf9135dd9c%3famp=1

:lol:

Rado. Uvijek imaju takav tip stranaca pa su većinom smiješni s obzirom na to koliko ulažu. Organizirana i kvalitetna momčad s manje zvučnim imenima će gotovo uvijek proći grupu pored takvih, bez obzira na to što su ovi skuplji i zvučniji.

Sergej Jakirović

Trenerska karijera:
Sesvete: 36 18-6-12 55-40 (1.67)
Gorica: 62 27-15-20 102-83 (1.55)
Maribor: 13 9-0-4 33-19 (2.08)
Zrinjski: 77 52-14-11 149-53 (2.21)
Rijeka: 27 17-4-6 51-21 (2.04)


Jakirović je rođen u Mostaru, a svoje djetinjstvo i najveći dio mladosti proveo je u Metkoviću.

“Cijela obitelj moga oca je iz Mostara, a mamina je iz Metkovića. Rođen sam u Mostaru, ali sam odrastao u Metkoviću, te sam kroz djetinjstvo većinu ljeta provodio kod strica i strine, te pokojnih bake i djeda u Mostaru. Kada danas šetam Mostarom sjetim se svih tih ulica u kojima smo se mi igrali. U to vrijeme doslovno niko nije znao gdje ste, nije to kao danas da te svako može zvati na mobitel. U Metkoviću sam prošao kroz omladinske kategorije Neretve, pa onda debitirao i za prvu ekipu u 1. HNL, te dalje otišao ‘trbuhom za kruhom”.


Pričao je Jakirović i o trenerima čiji rad izuzetno cijeni:

“Tomislav Ivić je 70-ih godina igrao presing i sve ovo što se mi danas trudimo prezentirati na terenu. Zamislite koliko je on bio ispred svog vremena, to je nešto nevjerovatno. Ja sam prije svega ljubitelj Jürgena Kloppa i to nije nikakva tajna. Zanima me konkretan i direktan nogomet. Nekada mi se spava dok gledam Manchester City, predugo mi to traje. Imam osjećaj da i Tuchel prati njega. Imao je isti put kao i on. Mislim da je Kloppova vizija i stil igre isti od početka, a da je sva nadograđivanja dobio većim budžetima koji su ga čekali u većim klubovima u koje je dolazio. Jako je važan taj psihološki pristup i koliko njemu igrači vjeruju, pa se i na tome nivou, gdje su materijalno osigurani ‘bacaju na glavu”.


Prva momčad koju je Jakirović samostalno vodio u seniorskom nogometu bio je hrvatski drugoligaš Sesvete.

“U Sesvetama su mi sezone 2017./18. dali priliku da samostalno vodim prvu momčad i tu sam bio sve dok me Gorica nije pozvala. Puno mi je pomoglo to što sam prethodno bio pomoćnik Denisu Bezeru, koji je moj susjed iz Metkovića, pa smo se dugo znali. Od njega sam vidio kako se treba ponašati prema momčadi i prema pojedincima, kako on to lijepo provlači da nikoga ne prozove, a sve ih dotakne. Došao sam u jako dobro organiziranu Goricu, a onda je ona podignuta na još veći level. Kada sam bio na prvoj press konferenciji neki su mi se novinari smijali kada sam rekao da sigurno nećemo ispasti, da nećemo biti ispod osmog mjesta, te da ćemo čak biti iznad toga. Nakon tri mjeseca rada se ipak više nitko nije smijao”.

“U prvoj sezoni smo radili jako dobre stvari, pobijedili smo na svim stadionima osim na Maksimiru. Split je prethodno držao rekord od 54 osvojena boda u debitantskoj sezoni, a mi smo u svojoj osvojili 59. Sportski direktor Nikoličius mi je izračunao da za izlazak u Europu trebamo osvojiti 54, a mi smo osvojili pet više pa ipak nismo uspjeli izboriti Europu.


Jakirović je ispričao i kako je došlo do njegove suradnje sa Zrinjskim.

“Kontaktirao me gospodin Šulenta i obavili smo duži razgovor, od nekih četiri-pet sati. Sa njime se stvarno može pričati o svemu i svačemu u nogomet. Ima nevjerovatnu memoriju i dobro se razumije u nogomet. Laka je komunikacija s njim, dogovorili smo se, pa onda potpisali suradnju. Pratio sam i ranije Zrinjski i uvijek bi bilo ‘1:0 pobjeda, Bilbija strijelac’. Meni je bilo bitno dignuti radnu etiku na još viši level, da igrači dolaze sat do sat i po vremena prije na trening, da rade na sebi. Imaju prostoriju za fitness koja je dovoljna da bi se sve za sebe napravilo. Preuzeo sam momčad koja je bila šesta i jako dobro igrala Europu, bila na korak od izbacivanja APOEL-a. Ima i ta vječna priča da kada igraš Europu ili svaka tri dana da ne možeš igrati u kontinuitetu. Mislim da to nije istina, treba samo imati malo širi kadar i ova onda si u stanju igrati u tom ritmu. Kada smo igrali sedam utakmica u 21 dan upravo smo tu i napravili razliku u polusezoni. Upravo zbog toga što smo bili fizički besprijekorno spremni i što nismo imali ozljeda”.

Zatekli smo po dolasku kadar sa dobrim igračima koji su prošli dosta toga u karijeri, ali koji su se motivirali većinom na europske nastupe. Pri dolasku sam rekao da Premijer liga mora biti majka svih majki i da na rezultatu u njoj moramo graditi sve ostalo. Neki igrači jednostavno nisu bili dovoljno gladni i imali smo dosta otpora u radu. Smatrao sam na kraju da s obzirom na ulaganja u momčad nije adekvatno odgovoreno na terenu, a klub je tada stao iza mene pa smo se riješili nekih igrača.

Mislim da su ti igrači, kao i svi drugi, imali svoje prednosti i mane, ali problem je bio u zoni komfora. Ne želim igrače koji se nalaze u toj zoni, jer ako misliš nešto napraviti moraš izlaziti iz nje. Ne trebaju mi igrači koji dolaze da bi malo trenirali, pa uživali u druženjima i večerama u restoranima. Vrlo jasno sam to iskomunicirao i prema tome smo složili kadar za novu sezonu.


Objasnio je i trenažne procese koje je provodio u Zrinjskom.

“Svi naši igrači su školovani i poznaju osnove automatizama, ali naravno da ih sve usavršavamo i prilagođavamo onome što želimo samo kroz veliki broj ponavljanja i simuliranja situacija iz igre na treningu. Ono na čemu smo najviše radili, jer smo uglavnom napadali momčadi koje se brane u niskom bloku, je igra iz druge zone, linije kretanja, reakcija po izgubljenoj lopti i negativna tranzicija. Simulirali smo takve situacije, da prema formaciji protivnika shvatimo kako ćemo reagirati u kojoj situaciji. Trening se kreira prema našoj analizi i skautingu gdje tražimo koje slabe točke protivnika možemo iskoristiti".

Njegovi igrači suparnika napadaju visoko, dugo drže isti intenzitet presinga i imaju izuzetno dobru tranziciju po osvojenoj lopti. Napadački mehanizmi su na prvi pogled jednostavni i obični, ali se jako teško brane; Zrinjski ne komplicira i ne petlja u vlastitom posjedu, izuzetno je direktan, bombardira suparnika centaršutovima i loptama u prostor, iz kojih stvara daleko najviše šansi u ligi — 119, a najbliži je Velež s tek 88.

"Nije mi bilo lako otići iz Zrinjskog, ali postojala su dva okidača koja nemaju veze s nogometom. Mogao sam ostati do ljeta i biti prvak, ali procijenio sam da je vrijeme za odlazak. Ostavio ih sam na prvom mjestu, a kad sam dolazio, bili su šesti.

Srušili smo brojne rekorde, malo nas je dijelilo da ostanemo u Europi. Imali smo 14 pobjeda zaredom, 84 posto osvojenih bodova, primljenih tek 12, 13 golova… I meni djeluje sad to nestvarno.

Pokazali smo da se može s manjim budžetom i ne toliko poznatim igračima napraviti momčadski stroj, koji izbacuje pojedince kao što je Bilbija, jedan od najboljih napadača na ovim prostorima."


Kada je krajem studenog prošle godine Sergej Jakirović napustio mostarski Zrinjski te prešao na Kvarner mnogi su ga nazvali ludim, a on im je odgovorio i s Rijekom uspio osigurati četvrto mjesto i izboriti Europu.

Jakirović je znao gdje dolazi i da ga čeka težak posao, no on je zasukao rukave i napravio odličan posao. U 80 dana od Rijeke je napravio potpuno drugačiju momčad, počevši od zimskih priprema i provjetravanja svlačionice koje je bilo prijeko potrebno. Momčad koju je zatekao bila je krcata igračima, a mnogi od njih nisu bili pojačanja već samo prinove. Određeni igrači su otpisani nakon priprema jer je smatrao kako ne rade razliku zbog koje su bili dovedeni.

Riječki roster pojačali su Antonio Marin (Dinamo), Deni Jurić (Dinamo), Emir Dilaver (Dinamo) i Niko Janković (Dinamo) koji su stigli na početak priprema što je iznimno važno, dok su Danilo Veiga (Gil Vicente) i Emmanuel Banda (Djurgardens) stigli u klub nešto kasnije.

Planska kupovina i kupovina u pravo vrijeme je jedan od glavnih razloga zašto je Rijeka izgledala mnogo bolje nego u prvome dijelu prvenstva. Zrinjski je pod Jakirovićem izrastao u momčad pobjedničkog garda, a 46-godišnji strateg je i sam je izjavio kako je dolaskom Jankovića i svojih pomoćnika htio taj gard prenijeti i u Rijeku.

Treneri Rijeke su u prvom djelu sezone lutali s početnim sastavom. Gotovo ni jednu utakmicu, momčad s Kvarnera nije izašla s istom početnom jedanaestorkom.

Jakirović je ispravio grešku svojih prethodnika te ustalio prvih 11 u formaciji 4-2-3-1. Stvorio je momčad koja je taktički kompaktna, fizički spremna i motivirana. To je jedan dio njegovog potpisa; točno je znao što želi i kako doći do toga, napravio je selekciju i otpisao je sve koji nisu mogli pratiti zadane standarde. Drugi dio njegovog potpisa, onaj taktički, uključuje visoko postavljenu zadnju liniju, agresivni pritisak na zadnju liniju, dobru kontrolu ‘drugih lopti’ i okomit ulazak u završnicu, najčešće preko bočnih igrača.

Jakirović je zadnju liniju podignuo u prosjeku za čak 18 metara naprijed u odnosu na Tadića, Budicina i Cosmija koji su obično eksperimentirali s trojicom stopera i dva bočna igrača koja su automatski imala veće napadačke zadatke. Jakirović najčešće igra u formaciji 4-2-3-1, ali bočni igrači kod njega imaju gotovo pa dvostruko više dodira s loptom na suparničkoj polovici u odnosu na ono što smo gledali u prvih 17 prvenstvenih utakmica.


Što vas može naljutiti i izbaciti iz takta?

Ako me netko pogodi loptom. Znaju to igrači, taj može odmah uzeti papire, ha, ha… Šalu na stranu, ne volim kad netko ne daje sve od sebe. Nije mi to profesionalno u ovom poslu kojim se bavimo. Ili kad netko kasni. Volim uvijek malo ranije doći na neki dogovor – kaže Sergej.


Sergej ima zanimljiv nadimak – Profa.

Taj nadimak dao mi je mi Hrvoje Štrok. I to u vrijeme dok smo igrali Kutije šibica zbog mog načina igranja. On je zaslužan zašto sam došao u ekipu Promotion Play. Kada sam došao, osvojili smo prvu Kutiju, ukupno njih šest, tri seniorske i tri veteranske. Onda sam otvorio svoj profil Profa Jakir. Ali daleko je to od profesora u normalnom životu, ha, ha… – otkriva Jakirović.


Djelujete kao trener »čvrste ruke«. Kako funkcionira vaš odnos s igračima?

Sa mnom igrači uvijek znaju na čemu su. To baš i nije bio slučaj kad sam ja igrao u odnosima s trenerima. Promijenio sam kao igrač puno klubova i to mi danas dosta znači u odnosima i psihologiji s igračima.

Igrače prvo gledam kao ljude, ne kao neke robote. Imaju svoje potrebe, obitelji i karijere. Zanima me normalan i zdrav odnos. Na terenu sam dosta zahtjevan, jako mi je bitno kako se radi. I da nema praznog hoda.

Volim profesionalnost, jer oni rade posao koji vole i od kojeg se dobro živi. Volim reći da igrači trebaju biti »normalni« samo dva sata dnevno. Osam sati spavaš, a 14 sati imaš za sebe. Nema ničeg ljepšeg, pogotovo kad vidimo čime sve sve ljudi bave.

Igrači znaju da želim red, rad i disciplinu te zasad stvarno nema nikakvih problema. Ako postoji neki problem, moja su vrata otvorena svakom igraču. Pomoći ću igraču na svaki način van terena, ali zauzvrat on mora to vratiti na travnjaku.


Trener, igrač i klub po vašem ukusu?

Kloppa posebno cijenim kao trenera. Pratim njegov rad od Mainza preko Borussije Dortmund do Liverpoola. Zanimljivo, uvijek je sproveo svoju viziju, svoj način nogometa, koji nikad nije dosadan.

Liverpool mogu gledati dan i noć, to je »rock and roll« na terenu. Njegove momčadi uvijek igraju za gol, bez obzira pobjeđivali ili gubili. S druge strane, možemo biti sretni što živimo u doba Messija i Ronalda.

Tko zna koliko će proći vremena da se istvovremeno nađu takva dva igrača. A klub? Kad je Guardiola bio u Barceloni, nema tko je nije volio. Pa pola ljudi voli Real. Nisam tu baš isključiv, sviđao mi se i onaj stari Manchester United – kaže Sergej.