Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Plavi tjedan jednog kibica
S vremena na vreme dobim potrebu podjelit malo plave patetike, da razbijem malo neke negativne kaj uvijek izađe nakon svake tekme jer novinari krenu sam o sudačkim i trenerskim odlukama, nekim neredima i "odjednom uvredljivim pjesmama".
Kak sam radi posla dost po inozemstvu planiranje za ić na tekme moram obavit dost unaprijed. Prošli tjedan doslovno sam imal plavi tjedan. U zgusnust raspored obaveza koje imam za zbavit naravno da sam zgural tri tekme.
Inače na tekme idem solo, nemam živaca potezat za rukav jednog frenda, drugog, frendicu, susedu, jetrvu i onda slušat "joj ja bi to, ajmo tad, nemrem tu se nać, ajmo još jednu rundu". Jednostavno volim taj neki delirij kad se navija pa uvijek ciljam navijačke tribine, nemrem u miru sedit na stadionu i gledat tekmu. Ne kužim se u taktiku i nije me sram to priznat, ja sam djete 90-ih, zrasel na legendama tog desetljeća i 80-ih, ja uočavam nogometne mađioničare, odlične pasove, čvrste obrane, podvaljivanje kroz noge. Nikakav izbornik za tipkovnicom nisam nit sam ikad za to bio zainteresiran, jednostavno mi to pravljenje da kužiš taktiku dok tipkaš i sereš po treneru i igraču dok ti sjediš za kompom il mobitelom, uz kavu il cugu, ubija smisao i čar nogometa.
Duga vožnja u četvrtak ujutro za Zagreb, navečer tekma. Ludnica, tribine ključaju, navijači ne mogu vjerovati da ponovo gledamo Dinamo sa šampionskim gardom. Onaj poznat purgerski gard, kad gubiš, kad zagusti, al ekipa melje dalje, nema stajanja, ono kad nitko ne da ne želi zamjenu, neg mu je ispod časti pokazat da je umoran. Na kraju odlična nova na tribinama "Kad igraš ti, ja pratim te" eksplozija emocija.
Iduće jutro z potrganim glasnicama zvučim ko da sam žvakal šmirgl papir i pred ozbiljnim ljudima pokušavam sakrit to škripanje glasa. Da je, prehlađen sam, propuhalo me, ma da znate kak je to.
Petak navečer u Dvojku na Futsal Dinamo. Nije rasprodano, obiteljska atmosfera, klinci, roditelji, svi uzrasti. To je srž novih generacija Dinama, tu se rađaju novi navijača. Mi svi pikzibneri sedimo, gledamo tekmu, uzdasi, pokoji pljesak, a mala curica sa par svojih frendova i frendica uz ogradu glasnija od svih nas dere grlo i navija "Ajmo plavi eee" posrami nas sve! Tu se vidi budućnosti naših navijača, tu treba Futsal Dinamu dić spomenik jer je u ključnom trenutku depresije, bojkot i onog "Nek si osnuju svoj Dinamo", spasil odumiranje navijačkih generacija. To treba još više potencirat! Tekma završava nevjerojatnom volejčinom, ma ne znam; high kickom Zonjića. 'Nači, taj projektil raspara mrežu i atmosferu.
Nedjelja opet Maksimir, za mene najveći derbij tekuće sezone. Na knap ulazim na Maksimir, di parking nać jebem ti, kasne dolaske na stadion. Završim sa strane s obitelji na tribini, vidim obitelji z djecom, tate im stoje prekriženih ruku gledaju tekmu ko da študiraju, slušaju predavanje, ko da gledaju film u kinu. Reko, sad bum ti pokazal kak se u Zagrebu gleda Dinamo; glasnice lapapa, dlanovi crveni, grliš nepoznatog do sebe, dobacuješ mu ajde idemo, maši šalom, da se čujemo i vidimo. Glas sad već zvuči ko mješavina Lemmy Kilmistera i James Hetfielda, al ono ko da su zašli iz pakla sa skurenim zagrebačkim naglaskom.
Na Plavom korneru u poluvremenu tražim bezalkoholnu, normalno ekipa me podjebava dobacuje, jer mi teta za šankom veli nema. Šankovski-frendovsko podjebavanje, daje taj nogometni štih. Reko daj sok, ne cugam više, samo kava, sok, teretana, vježbanje i Dinamo; zdrav život, ne. Drugo poluvrijeme pizdim, psujem, a u glavi razgovijetnije si zvučim jer mi glas nemre pratit misli. Na kraju Brodić, kakav lik za zabit u zadnjoj minuti. Nema bolje. Konačno eksplozija na tribinama, kaos emocija i ponovo "Kad igraš ti ja pratim te". Ta mi se pjesma urezala u kosti ko nekad ona "Uprave prolaze", nači ta pjesma mi je nekaj kaj moram čuti za ludnicu na tribinam. Šlagvort na kraju, "Ajme meni nije mi dobro" vrhunski podjebavanje Armade u finišu navijačkog vikenda.
Ponedjeljak, duga jutarnja vožnja iz Zagreb, slušanje svih podcasta, videa, reakcija na ovo Dinamovo proljeće. Na bengi piš i kenj pauza, a ja čitam sve stranice foruma, sve članke. Vi nemate pojma kakvo je ovo Dinamovo proljeće. U glavi si vrtim jebem ti kaj su morali izbori idući vikend, to bi bil plavi tjedan iz najplavijih snova. Doć, pofotkat se kod Maksića na prvim izborim u Dinamu. Zapraf pitaju mišljenje članova, mišljenje navijača kaj prate, daju svoje slobodno vrijeme, teško zarađenu lovu, krv, znoj i suze za taj klub i vjernost u taj fakinski Dinamo. Al jebi ga, nije život bajka, zato su tu online izbori i podržalo bu se Proljeće i stručne ljude, kolekcionare, kroničare i doživotne fanstike, koji do sad nisu mogli ni milimetar klubu. Sad bu ih 25 u skupštini i gurali bu presjednika, il opoziciju. Neka, za 4 godine dolazim osobno, ak Bog da z djecom, ženom glasat na novim izborima.
Bil buš opet Dinamo. Već ovaj vikend, bar na tren naš.