Heartbreaking moments | dZG 1. Šahtar. Osobno me baš pogodilo, nakon dugo vremena sam bio u ZG na utakmici. Posebno pamtim trenutak silaska s istoka i kad sam vrteći kalkulacije u glavi shvatio da s 3-3 oni imaju bolji međusobni omjer. Ne sjećam se više točno što i kako, znam da sam računao da i oni i mi gubimo od Cityja pa smo imali neku šansu za proći kao treći, ali spoznaja da je omjer na njihovoj strani nas je udaljila od toga. Kao da me netko polio cisternom ledene vode. Na kraju su oni uzeli bod Cityju pa je sve otišlo u 3PM. Sjećam se i tišine na izlasku, poziva starom, pitam jel bio penal, on guta riječi, 2 izgovori pa pauza 25 sekundi pa opet tako. Šok i gotovo! Inače sam mislio da će nas taj poraz dugo proganjati, ali Tottenham mi je vratio duševnu ravnotežu i Livijevu obranu Kaneu doživljavam kao božji prst, da malo pogleda i nas.
2. svaki izgubljeni derbi do kraja srednje. Jbg, trebalo je na oči hajdukovcima u školi kojih je bilo otprilike kao i nas.
3. Nije heartbreaking nego sporo umiranje koje me polako ubija je naša igra u HNLu ove sezone. Ubojita kombinacija ogromnih iščekivanja da proigramo i onoga što vidimo za vikend. Čak i neke pobjede ostavljaju tako jadan osjećaj da se želudac okreće 5 dana nakon utakmice čim pomislim na nogomet, o porazima i remijima da i ne pričam.
Newcastle je bolio, ali nekako sam osjećao da smo herojski pali pa je bilo malo lakše.
Bosskovitz je spomenuo, a ja bih dodao i sva Mamićeva sramoćenja u javnim nastupima kojima je itekako blatio i klub. Osim HDZ U SRCU, sjećam se i majica SDP U SRCU, mislim za gradske izbore. Sjećam se da je Matteoni pisao da je paradoks da je uzevši u obzir cijelu priču oko potpore HDZu (na državnim) i SDPu (na gradskim) dosljedan zapravo ispao - Dinamo :lol:
Inače, mislim da smo doživjeli puno više sretnih trenutaka s klubom nego ovih razočaravajućih, možda bi bila dobra tema o top 5 najdražih trenutaka. Mislim da bi bilo puno više doživljaja koji su osobno važni, a nisu epski kao ovih par tragedija što svi vrtimo.