Dominik Livaković #40 Ima puno crtica o Liviju i ljudima u ovom gradu.
Ekipu s kojom je u kvartu igrao kada je stigao u Zg, kao klinac, posjećivao je godinama. Nakon kaj je izašao na najveće pozornice i dalje im je slao kopačke, tenisice, raznu opremu, ulaznice za tekme.
Od kad se vratio, klinci na zapadu vrište njegovo ime.
I oni maleni skroz.
Vidjela sam jednog kojeg je tata jedva odvojio od ograde. Mali je iz petnih žila na kraju tekme zvao Livija, neprestano, zalijepljen na ogradu.
Čovjek je proplakao cijeli oproštajni klupski intervju.
Livi je čista emocija, predobra duša i iskreno voli naš grad i ljude u njemu.