Shit of the day Naravno da se spominje Dinamo kad smo postavili standarde prvenstveno sebi, a onda i drugima. Ove sezone smo skupili ne loših, ne dobrih, ali solidnih 10 bodova u Europskoj ligi, osigurali prolazak dalje i ispali od Genka zbog jako loše prve utakmice. Tko je zadovoljan time? Nitko. Igrači i trener razočarani jer su se nadali dubljem prolasku, navijači ogorčeni, novinari pišu o debaklu, rivali se smiju.
S druge strane imamo Hajduk koji je ispao iz nižeg ranga Europe od Dinama iz Tirane. Reakcije? Nikakve, sve očekivano. Da su osigurali ligaški dio to bi bio doček na rivi, ekskluzivni natpisi i članci na portalima i slavlja duboko u noć. Rijeka prošla dalje u najnižem rangu Europe iako su putem izgubili od kluba iz Armenije i igrali izjednačeno s klubovovima s Cipra i Gibraltara. Zatim se prošla ciparska Omonia (svaka čast), no nažalost na Strasbourgu će vjerojatno stati. Daj Bože da prođu, ali i ovako će to biti ogroman uspjeh, igrači i stožer će biti zadovoljni, navijači će se naslađivati kaj su dogurali do osmine finala, a rivali će biti zavidni kaj Rijeka još uvijek igra Europu u ožujku.
Dobro je dok se piše negativno o ovosezonskoj Dinamovoj Europi, dobro je dok se to smatra debaklom, dobro je dok su igrači nezadovoljni tako ranim ispadanjem, dobro je da smo mi navijači ljuti i frustrirani jer se nije prošao Genk. 10 bodova u Europi i prolazak dalje mora biti minimum minimuma, jer u trenutku kada počnemo biti zadovoljni manjim od toga neće biti dobro.