Dinamo Zagreb 2022./2023. - O svemu pomalo Jedan sportski upis.
Sada se već mogu polako donosit neki zaključci u kojem smjeru to sve ide, pa i neka razmišljanja o Čačiću sada imaju neku podlogu jer su završene kvalifikacije i odigran je koliko-toliko dovoljan uzorak utakmica. On je zapravo i dalje premali al za Dinamo je ovo najbitniji dio sezone tradicionalno pa se mogu davat nekakve ocjene.
SADA, a ne nakon dvije utakmice ili nakon neriješenog u Varaždinu.
A sada, Dinamo ima prolaz u Ligu prvaka, 4-1-0 u domaćoj ligi i dva dobivena derbija. Ako je već prvi došao kroz penale, drugi nije.
Znači Liga prvaka i 4 od 5 pobjeda u ligi. Da ne navodim gol razlike i broj zabijenih golova... Bez lijevog beka, bez adekvatnog desnog krila, s jednom šesticom i problemima sa ozljedama stopera pa je jučer igrao nominalno 4. ili 5. stoper u rotaciji, a njega je zamijenio 5. ili čak 6. u produžecima. S njim u paru momak koji se isto vraćao nakon ozljede a prije toga je pretežno bio rezerva zadnje 3 sezone.
Da je AČ izuzetno iritantan zbog svoje povijesti, to svakako jest. Da je njegova tvrdoglavost iritantna isto stoji. O njegovim trenerskim kvalitetama će na kraju reć njegovi rezultati koji su ZA SADA dobri. Čačića ovdje nije postavio Zdravko Mamić. Čačić je rezultat kompromisa unutarnjih borbi različitih struja unutar kluba i njegov najveći problem u cijeloj priči (osim te percepcije Mamićevog trenera i posprdne etikete RTV servisera koja je sramotna i na obraz svakoga ko je u javnom prostoru i internetu se ismijavao s tim zanimanjem, šta god netko mislio o Čačiću)... elem, njegov najveći problem u cijeloj priči što on OČAJNIČKI, pod svaku cijenu želi biti trener Dinama. Za njega je ovaj sadašnji period najljepši period karijere i u to nemam nikakve sumnje, čak i od onoga kad je bio izbornik repke. Unatoč stalnom omalovažavanju i etiketama on uživa jer za razliku od prvog njegovog mandata ovaj period je nešto sasvim drugo.
I zbog svega toga, zbog toga što je on svjestan da je tu zbog kompromisa (a ja bi rekao i tjeranja inata jedne struje prema drugoj), zbog toga što se žonglira stalno s njegovim zamjenama i što je njegov kredit vrlo tanak, a očekivanja velika... on ne postavlja nikakve uvjete osim da ga se pusti da radi i uživa, pa dok ga rezultat ide...
Jer trener koji nije očajnički opsjednut klupom Dinama bi prvi dan priprema... ili drugi, treći. Kada bi vidio da on de facto nema lijevog beka, popeo bi se na kat i postavio ultimatum da mu se dovedu dva ili da će doći do razlaza. Također i s desnim krilom na kojem je momak s kojim nitko nije ozbiljno računao i koji sada još uvijek nije ta razina koja se traži. Ni sam nisam načisto da li mu je tolika fascinacija klupom Dinama plus ili minus po mojim kriterijima :)
Ista stvar je i s pomoćnicima. Nije ih niti birao niti je tražio xy čovjeka za xy posao iako ima 70 godina i do sada bi trebao biti isprofiliran do te mjere da zna šta mu i ko treba.
On je jednostavno naslijedio stožer i s njima, očito dobro surađuje. Za sad. Za neku bolju ocjenu treba još vremena.
Ali neopisivo ide na živce što se za postavljanje Čačića za trenera, tog meni iritantno narcisoidnog tipa, krivi ni manje ni više nego Čačića. Što se grize mamac svaki put i što se svaki put nakon 2 slabija rezultata razapinje čovjeka koji je kolateralna žrtva u cijeloj priči i radi se atmosfera u kojoj će eto sve biti super kad se njega makne. Ko kad ga makne? Pa oni što su ga i postavili. I tako u krug godinu za godinom, ništa se nije naučilo.