Filozofija, vjera, moral i etika Ljudi moji, ja vas čitam i stvarno mi nejde u glavu da ste vi navijači nogometnog kluba, a istovremeno i takvi veliki vjernici koji propagiraju svoju vjeru na forumu navijača. Ja se deklariram kao vjernik, vjerujem u Boga, pomolim se prije spavanja, idem u crkvu (ne redovito) ali kao takav se uopće ne osjećam pozvan drugima govoriti kako je moja vjera sjajna i kako su oni koji ne vjeruju kao i ja u zabludi. Da bi tako nešto mogao pričati, moja vjera bi trebala biti na razini svećenika.
Idem na utakmice već 40 godina. U sklopu mog života uz dinamo na tribinama je bilo jako puno pljuvanja po suparničkim igračima, navijačima, gradovima, državama, boji kože, seksualnoj orjentaciji, zanimanjima, vjeri, političkom opredjeljenju i još ko zna što još.. Dalje, bilo je svakakvih nedjela koja spadaju u stvari o kojima se ne piše javno. Bilo je tučnjave, bilo je bacanja predmeta, bilo je hvatanja ljudi po ulicama. Vrijeđali smo barem jednog sveca (kolko se mogu sjetiti), ismijavali ljude koji su stradali u ratnim zbivanjima. Redovito, i dan danas jebemo majke i prijetimo drugim navijačima.. Kako da ja kažem da sam veliki vjernik i drugima govorim kako su u krivu? Ako sam zaista veliki vjernik koji bi trebao učiti nevjernike, onda nemam kaj raditi na tribinama, makar cijelo vrijeme žmirio i pokrivao uši da ne čujem nikakve loše stvari oko sebe..
Recite mi, molim vas, kako vi sebi opravdavate vašu vjeru i navijaštvo?
I da, znam da smo mi čuvari Katoličke crkve, ali nemrete izvlačiti taj stih svaki put kad želite reći da su BBB vjernici Katolici, a onda reći kad se citira Biblija, da se samo izvlače detalji koji nisu bitni za raspravu?
Nemojte shvatiti ovo kao kritiku ili provokaciju, stvarno me zanima kako razboriti ljudi u sebi uspiju uskladiti ove dvije prekrasne aktivnosti..