1.HNL 2022./2023. Čini se da Hajduku fali novca pa ovakvim ucjenjivačkim potezima idu žicati po 20 eura od osoba koje planiraju doći možda dvaput u godini na Poljud. U tom žicanju prije svega ciljaju na navijače Hajduka iz unutrašnjosti zemlje i inozemstva koji tokom godišnjeg odmora nakon bućkanja u moru odu usputno navečer na pokoju utakmicu Hajduka.
Ne kužim sve to jer članarina, prodaja dresova, ulaznica donosi minorne novce za proračun bilo kojeg kluba razine osrednjih europskih klubova. Prošle sezone je Hajduk od tih 90 000 članova zaradio 1 milijun eura, od prodaje dresova (12 000 prodanih) je zaradio 800 tisuća eura od kojih 30 posto ide Macronu kao proizvođaču. Dakle ugrubo oko 1,5 milijuna eura od dijela članarine+dresovi i to u godini u kojoj je euforija bila najveća ikad jer se Hajduk do kraja borio za prvi naslov nakon skoro 20 godina.
1,5 milijuna eura od tog segmenta, to je novac koji klub (recimo Dinamo) utrži od prodaje rezervnog igrača ala Komnen Andrić. Općenito je precijenjen segment marketinga u našoj populaciji koja prati sport, kao da od toga žive klubovi. Od marketinga se ne može živjeti. Naši klubovi nisu Barcelona i United pa da prodaju 5 milijuna dresova u Kini i Indoneziji i da im to onda čini ozbiljan segment u financijskom poslovanju.
Još da spomenem ulaznice, mnogi ne znaju da je Dinamo gotovo redovito više zarađivao od Hajduka u tom dijelu iako su se često pravile sprdnje na račun posjećenosti dinamovih utakmica. Kako je onda Dinamo sa ''praznim'' Maksimirom zarađivao više od ''narodnog'' kluba Hajduka? Pa tako što bi Dinamo u ligi prvaka stavio ulaznice koje u prosjeku koštaju 300-400 kn i imao bi 3 puta pun stadion. 30 000 ljudi (govorimo o razdoblju prije potresa) puta 300 kuna. Ugrubo, milijun eura po utakmici, 3 utakmice eto 3 milje eura od ulaznica samo od Europe. Čak i da je puluprazan stadion okrene se nestvarna lova za sve ostale hrvatske klubove.