Stavit ću stvari plastično i zadrti u svoju privatnost. Moja djevojka nije najzgodnija na svijetu. Ne j**e se najbolje na svijetu. Često se zna vrlo nespretno verbalno izraziti. Ima alergiju na mačke (nesretno, jer ja obožavam mačke).

Koliko mi znači, u kompoziciji mog života? Ako vlastiti život gledam kao 'momčad'? Nenadoknadivo. Ona je moj metronom, i znam da na nekom imaginarnom transfermarktu dotična gospođica ne bi postigla visoku cijenu ali ja bez nje doslovce ne funkcioniram. Sa njom sam mašina i nema te Lidije Bačić za koju bi ju mijenjao.

Je li Šunjo najveći igrač koji je igrao u Dinamu? Je li najubojitiji strijelac? Je li tehničar par excellence, pa da bar uživamo u potezima? Ne. Šunjo je EFEKTAN. I ne možeš ga ne voljeti i moraš respektirati krv koju ostavlja na terenu. Ovo je više od neke usrane valorizacije.

Plastično: sirovo, brutalno. Istinito, To Dinamu znači Šunjić. Vrlo debilni prekid veze. Kad kažu da neke stvari ne možeš kupiti novcem ili nadoknaditi samo tako, opet Šunjić.

Možda sam povukao nesretnu paralelu ali znate vrlo dobro što sam htio reći.

Što se potencijala mog imenjaka tiče, bez brige. Lovre se ne daju samo tako. Osim Kalinića.

L. M. :wink:

Gorica bi grizla, to je sigurno. Šteta.

Kad sam na Sportnetu govorio da će biti opća rasprodaja ljudi su mi se smijali. Evo druge kese za Gospu Međugorsku. Očito fali za muzinu.

Ne možeš to znati Deda. Ovo što se sada događa nema veze sa logikom. Ako Olmo odlazi, a odlazi 100%, bilo bi logično da se u njegovoj odsutnosti uzgaja nova 10-ka. Umjesto toga se na tu poziciju gura Kondor koji je meni prilično zahvalan igrač ali i dalje čisto krilo, nema on kaj raditi u sredini.

Jedina logika mi je ili da se ogriješio o ugovor (što bi već procurilo) ili je stvar zbilja toliko jednostavna da ga drže u zlatnom kavezu jer mama nije htjela potpisati ugovor sa Mamićima? Ja mislim da je ovo drugo.

Sa Sportneta, kakva je bagra dole na Poljudu mogla bi biti istina... :vomit:


Još malo pa će, evo, i tri mjeseca otkako je na Poljud stigao Stephen Chinedu. Nogometaš iz Nigerije, 19-godišnjak, kažu brz kao metak i čvrst kao stijena. Tako su i u Hajduku rekli kad su ga dovodili. Iz Neretvanca.

Novine i portali javljali su o opuzenskom Afrikancu kao što nikad ni o jednom igraču iz Treće lige nisu. Po cijele stranice su mu davali, a ispod tekstova su se rojili komentari onih rijetkih koji su ga uživo gledali. I svi su tvrdili kako je Chinedu uistinu i brz i čvrst kao malo tko.

Trči, a ne pada. Ne glumi. Iskonski je nogometaš. Gladan igre i golova.

Jer, Chinedu je napadač, a Hajduk, zdvajalo se prije skoro tri mjeseca baš kao što se i danas zdvaja, nema napadača.

Kad se pročulo da ga traži Dinamo i da je Zoran Slišković dvaput bio u Opuzenu da se za Mamićeve oči uvjeri o kakvu se potencijalu radi, reagirali su i 'bijeli'.

Reagirali su Saša Bjelanović, sportski direktor kluba, i Krešimir Gojun, tadašnji voditelj klupske Akademije. Koliko su ga oni puta gledali i jesu li ga uopće gledali prije nego su ga odlučili dovesti na Poljud, nije poznato. Uglavnom, doveli su ga.

Iako je ugovor s Chineduom iz formalno-pravnih razloga mogao vrijediti tek od 1. srpnja, odlučeno je da ga odmah, a bio je početak svibnja, prebace u Split. Za svaki slučaj. Uostalom, hrvatska nogometna povijest puna je već gotovih transfera koji su se u zadnji tren izjalovili. Da sad ne ulazimo u detalje s menadžerima u prtljažnicima i sličnim metodama uvjeravanja.

Chinedu je, dakle, na Poljudu evo skoro tri mjeseca i od tada nije odigrao niti jednu jedinu utakmicu. Niti je odradio pripreme s momčadi. Ni s prvom, ni s drugom, a nije ni s juniorima, jer teoretski bi i s njima mogao trenirati.

Tri posljednja kola trećeligaškoga prvenstva propustio je jer ga je Hajduk naglo povukao u svoje redove, a sve što se nakon toga događalo stat će u nekoliko rečenica.

Cijeli svibanj i početak lipnja Chinedu je proveo na Poljudu. Trenirao je pod Marijom Despotovićem u Hajduku II, hranio se u klupskom restoranu i strpljivo čekao 1. srpnja kad će već potpisani ugovor s 'bijelima', o čemu su opširno i veselo izvijestile sve novine i portali, početi teći. Baš kao i njegova plaća. Jer, primanja iz Neretvanca, razumljivo, nije mogao rastegnuti s obzirom da ih praktično nije ni bilo.

Čekao je, naravno, i kad će napokon zaigrati prvu utakmicu, bilo kakvu, ma i najprijateljskiju moguću, za svoj novi klub kako bi dokazao da sve one priče o njegovoj brzini i čvrstoći nisu samo priče.

A onda je prva momčad otišla na pripreme u Sloveniju.

Naravno da se Stephen Chinedu potajice nadao da će i on biti među tridesetak odabranih igrača za pripreme, baš kao što se to nada svaki igrač druge momčadi, no nije bio previše razočaran kad svoje ime nije ugledao na ploči trenera Siniše Oreščanina. K vragu, pa nije odigrao niti jednu utakmicu, nitko ga, osim na nekoliko treninga u finišu sezone, nije ni vidio, nitko ga, zapravo, u klubu i ne prepoznaje.

Momčad je otputovala za Maribor, a Chinedu se, kao i svakog jutra tih mjesec dana od dolaska iz Opuzena, pojavio pred klupskim restoranom.

Zaključano. Nigdje nikoga.

Momčad je otputovala za Maribor, a s njom i restoransko osoblje. Chinedua su zaboravili. Zaboravili su da u klubu imaju igrača kojemu još ni jednu plaću nisu isplatili i koji je doslovno gladan. Igrača kojega su sami pozvali da im se pridruži i kojemu su bez ikakve prisile dali ugovor. Trogodišnji. Igrača koji se hranio u klupskom restoranu kao vjerojatno najsiromašniji profesionalni nogometaš na svijetu.

Suočen s neugodnim saznanjem, Saša Bjelanović, sportski direktor koji je osobno inzistirao da Chinedu dođe u Hajduk iako ne znamo je li ga ikada uživo gledao, priznao je krivnju, zacrvenio se i obećao da se to više neće ponoviti.

Do povratka momčadi iz Slovenije, Chinedu se hranio tako što se snalazio. Blago rečeno. Nogometaš s profesionalnim ugovorom hranio se dva tjedna gdje je i kako je stigao. Doslovno.

Trenirao nije. Čekao je da se okupi druga momčad. A kad se okupila, pa kad su najavljene pripreme na Kupresu, upozorio je nadležne kako on kao Nigerijac nema papire potrebne za ulazak u Bosnu i Hercegovinu.

Rečeno mu je da ne brine, da ljudi u klubu o svemu vode brigu. Isti oni ljudi koji su ga prije koji dan ostavili samog i gladnog pred vratima zaključanog klupskog restorana.

Kako se trenutak polaska na Kupres bližio i kako papiri za njegov ulazak u BiH nisu dolazili, Chinedu, sad već ozbiljno prepadnut, opet je upozorio nadležne da bi to trebalo riješiti.

Hoćemo, ne tresi se, rekli su mu. Riješit ćemo.

Nisu riješili. Momčad je otišla na pripreme bez Chinedua koji je opet ostao na Poljudu. Sam. No, barem je klupski restoran sada radio.

Zaboravili smo.

Da, upravo tako, zaboravili smo, glasilo je objašnjenje kad je Chinedu upitao što se dogodilo s njegovim papirima.

No, brzo će se oni vratiti, za sedam dana su natrag. I to su mu rekli.

U međuvremenu, na novinarski upit o mogućnostima mladog Nigerijca trener Hajduka II Mario Despotović iznenađujuće je i nimalo pedagoški, bez da ga je ikad u pravoj utakmici vidio, razvezao jezik: "...on danas još uvijek u završnici donosi odluke koje statistički gledano nemaju puno smisla tako da moramo puno raditi s njim na tome (...) Mislim da će napredovati kad to shvati, ali nikad ne znaš koliko igraču treba vremena da to sve napravi..."

Zadnja vijest kaže kako je Saša Bjelanović Chinedua ponudio Solinu. Da ga uzmu na posudbu. On, sportski direktor koji je inzistirao na njegovu dolasku i koji ga praktično nikad uživo nije vidio u igri 11 na 11, koji ga je ostavio gladnog i žednog i koji mu nije omogućio niti da se s C ekipom priprema, danima već gleda kako ga se riješiti.

Ne zna što bi s igračem kojemu je prije niti tri mjeseca dao trogodišnji ugovor.

Istovremeno, iz Solina je u drugu momčad doveo Duju Ninčevića, sina solinskoga gradonačelnika Dalibora.

Meni je palo na pamet da se novim ugovorom Olmu daje 30-50% od idućeg transfera, ispravak greške kad nisu stigli potpisati onaj prvi zločinački ugovor. Naravno, 30-50% rikverca famigliji od nagrade igraču.

Palo mi je na pamet da tim ugovorom podebljavaju cijenu igraču pa će se svi fino omastiti.

Palo mi je na pamet da bi igrač mogao dobiti neki debeli sign-on fee od recimo milijun-dva od kojeg će dio također ići u rikverc.

Palo mi je na pamet da bi menadžer mogao dobiti debeli bonus za posredovanje, kao i neka offshore firma.

Palo mi je na pamet da će Dr. Oljivari i Ničota tjedan dana pjevati hvalospjeve upravi Dinama na najvećem poslu u povijesti kluba (bez da smatraju potrebnim navesti koliko će od tih -recimo- 35 milijuna zapravo sjesti u kasu Dinama a koliko će odlepršati znamo već gdje) i apostrofirati da to ne bi bilo izvedivo bez velečasnog koji je zbog političkog progona i korumpiranih sudaca završio u Međugorju.



Palo mi je na pamet da bi Dinamo mogao od svih tih para vidjeti kikiriki. I uzeti novu pozajmicu od nekog, nekog, nekog da pokrije budžet.

Da li netko ozbiljno brije da bi Dinamo išao dati tolike pare za Kalinića..!? Patka i pol.

Saburtalo-Dinamo 1:4, Gavranović

Slaven-Dinamo 2:3, Hajrović

Prodati sve što plazi i hoda i nazad u Abu Dhabi. To su očito naredbe.

Isuse, neka samo to naprave i odjebu od Dinama na, like, forewer. Iluzorno ali ovako nema dalje. Prvi golman srebrnih na bubnju za 8 milijuna plus bonusi, sada kada cijene divljaju? I kad je pitanje koliko para će Dinamo uopće vidjeti!!!???

Neka zadnji koji izlazi ugasi svjetlo.

Prodavati Livu sada je isprazniti si M60 (ne #16 nego baš #60) u nogu.

Zapravo je prosjek 6. 7 je već solidna partija.

Jedno pitanje. Znam da smo svi navikli na ocjene iz novina ali ako je donji limit 4 zašto onda ne možemo ići 1-7? Ta četvorka je u ovom slučaju ekvivalentna jedinici, samo ne izgleda tako ružno kad je pogledaš na ekranu. Znam da će nekima nabiti OCD a ovo recimo nabija moj, skala ide do 10 a 3 broja ne možeš koristiti. Glupo.

Evo, ovo što je sad Majer napravio je ili bez ocjene ili ako se baš mora ocjenjivati solidna dvojka na 1-10 (uzimam u obzir da se dečko htio dokazati i to u vrlo kratkom vremenskom roku ali način koji je odabrao je živi kretenizam). Jedinicu čuvam za slučajeve ala Anderson Costa.

Dinamo - Lokomotiva 2:0, Petković

Koji je problem s Ademijem? Ove godine malo malo ozlijeđen ili 'pošteđen' a prije si ga morao tući štapom da ne igra tekmu. Jedina logika mi je da su ove 2 godine ne igranja ostavile prevelik danak na fizikalijama.

Da ne bi krivo shvatili, ne dovodim u pitanje mentalitet jer čovjek i dalje izgara na terenu, samo to više nije ona razina a i ozljede su sve češće...