Dinamo Zagreb 2026./2027. - O svemu pomalo Isprike na dužem tekstu, ali ponijelo me. Jučer sam derbi nažalost gledao s mobitela, pa sam ga naknadno pogledao normalno. Iskreno, bolje da nisam, jer sam se mučio dva puta. Ne razumijem je li Dinamo uklet klub, pa se moramo konstantno patiti i boriti sami sa sobom i s demonima koji nas prate. Prvo Mamić, pa Barić, pa nestabilnost u klubu i Marić, a sad Boban i Kovačević... Ne govorim da je itko s ovog popisa usporediv, ali oko kluba je uvijek nekakva toksična atmosfera.
Tužno mi je što smo jedan jedini put imali dobru energiju oko kluba, s Bjelicom, i odmah smo napravili povijesne rezultate. Kao da ljudi u upravi ne razumiju da s jebenom toksičnošću, skrivanjem i pravljenjem grbavima ne možemo napraviti ništa. Svi govore da je Bjelica imao bolje igrače, što je po meni potpuno netočno. Bjelica je NAPRAVIO bolje igrače od onih koje je imao. I imao je ono najbitnije: MOMČAD. A pogledaj što mi sad imamo: najboljeg napadača još od Eduardova doba, reprezentativnog vratara, MPV-a koji svaku utakmicu radi za trojicu, Mišića, Ivanušeca, četiri stopera koji svi mogu igrati na vrhunskoj razini, Stojkovića koji je doslovno nebrušeni dijamant i brdo potencijala u ostatku ekipe. Da ne govorim o tome da smo imali Vidovića, Bennacera, Villara, Bakrara i Ljubičića, koji nam igrački nije pasao, ali se mogao bolje iskoristiti. A doveli smo se do toga da nakon svake utakmice pljujemo po igračima. Jednom je na meti Dominguez, drugi put McKenna, treći put Stojke, četvrti put Zajc, peti put četvorica odjednom, šesti put cijela momčad, i tako dalje.
Kovačević je ovdje doveden kao potencijal, nešto poput Vidovića ili Stojkovića, rekao bih. Čovjek je svojim radom došao do Dinama, iako mu je možda trebala još jedna stepenica između. To se vidjelo već prve godine, ali Boban je stao iza njega i zauzvrat je dobio dvostruku krunu. Unatoč tome, čovjek nije naučio engleski, svlačionica se morala čistiti jer nije znao koristiti igrače, pola momčadi mu je u slobodnom padu, a mi se kockamo ugledom kluba koji smo mukotrpno gradili. I onda dođe ova sezona, u kojoj od prvog dana igramo jalovo. Thun smo prošli na milost Božju, zatim je došao Žalgiris, koji je smiješna momčad, a onda smo ispali iz Lige prvaka od Vikinga, koji nas je realno ubio. U zadnjih devet ozbiljnih utakmica imamo 3 pobjede (od toga dvije na jedvite jade protiv iskreno jadnih ekipa), 3 remija i 3 vrlo bolna poraza: Viking, koji nas je izbacio iz Lige prvaka, Osijek, koji nas je s djecom nadigrao i demontirao, i derbi. Uz to smo u Europskoj ligi odigrali nadasve kukavičku utakmicu. Gol-razlika u tih devet utakmica: 15:16. Dali smo mu šansu, pa drugu, pa treću. Dalje više nema smisla, jer smo zauzvrat dobili ispadanje iz Lige prvaka, poraz u derbiju, kukavički stav u Europi, demontažu od Osijeka i cijelu sezonu u kojoj momčad ne postoji. Kad je vrijeme da se kaže dosta i prizna da taj čovjek nije DOBAR TRENER, a kamoli trener za Dinamo? On napredovati NE ŽELI, a Boban ne želi priznati da je pogriješio i maknuti ga.
Igrači odlaze i tek se drugdje pokazuju, prijelazni rok je loš jer smo im srušili i formu i cijenu, a mi u međuvremenu pljujemo jedni po drugima. Sve zbog jednog prosječnog HNL trenera koji ne želi učiti i nema muda dati ostavku. Umjesto Dinamova proljeća imamo toksičnost koja iz dana u dan raste, i na forumu i oko kluba, jer na svakoj prekretnici odaberemo krivu odluku, a onda krivimo sve druge.