Postružin u naš tim stiže iz prvaka Hrvatske – Futsal Dinama. U protekloj sezoni sa Futsal Dinamom osvojio je još Superkup.

U svojoj karijeri, pet puta je podizao pehar prvaka Hrvatske, a jednom pehar prvaka Slovenije. Tri puta je osojio kup Hrvatske, dva puta superkup te po jednom kup i superkup Slovenije. Pored Dinama, nastupao je još za Alumnus, Santiago, Toulon, Uspinjaču, Nacional, Dobovec i Olmissum.

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 44 utakmica i postigao 9 pogodak. Vrijedi napomenuti kako je Postružin sa svojom reprezentacijom izborio plasman na Svjetsko prvenstvo koje se igra u Uzbekistanu ove godine.

Kiki, dobrodošao u Cazin, u MNK Bubamara i Unsko-sanski kanton!

Idemo dalje…

Golman je definitivno izasao ranije — Nousername

Pravilo je da jedna noga mora biti na liniji kod izvodjenja, neka me netko ispravi ako sam u krivu.
Jucer sam bas obratio paznju na taj detalj, i vrh kopacke je bio na liniji kod Petkovog udarca. Drugom nogom je iskoracio i fantasticno obranio.

Da li nesto s Građanskim ide? — emilperska

Gradjanski bi morao biti stalno u ponudi shopa.

Moze i u SOTD:

Transfermarkt, na čijim se stranicama mogu pronaći informacije o svim svjetskim nogometašima i njihovim tržišnim vrijednostima, iz nekog razloga povezao je Lionela Messija s transferom u splitski Hajduk.

Prema informacijama Transfermarkta, Hajduk ima nevjerovatnih 39 posto šansi da dovede za mnoge najboljeg igrača svih vremena koji trenutno igra u američkom Inter Miamiju.

Naravno, od toga neće biti ništa, ali je očigledno Transfermarkt, nakon što je legendarni Gennaro Gattuso preuzeo Hajduk, "nasjeo" i na šalu da bi Messi mogao pojačati klub s Poljuda.

Da su pametni stavili bi Budimira — Ivanmtk

Budimir je sa Širokim postavio neke rekorde, niz od devet utakmica bez pobjede, tako da nije položio stroge hajdučke standarde.

Zasto mu nisu pokazali i trofejnu salu?

Od starta je bilo suludo ostaviti onaj zapad kao centralnu tribinu novog stadiona i stvarno ne znam što im se vrtilo po glavi kad su to mislili rekonstruirati.

Jedino se nadam da tribina ne ide u staro željezo, da joj se produžuje životni vijek seljenjem na neko od zagrebačkih nogometnih igrališta, ako je moguće.

Odlicna hoodica Augsburga...



Mig za nas marketing.

Vratite nam svizca Phila!

Poznata vidovnjakinja Jemima Packington (67), koja je koristeći šparoge tačno predvidjela Brexit i smrt kraljice Elizabete, otkrila je tko osvaja Europsko nogometno prvenstvo.

Simpatican kazneni udarac za barinu kustosiju od 3:00

ajde Raketa svaki put kad je Majer primio loptu — DrawTube

Mislile su na Jakirove rakete.

isto vrijedi i za trenera — Petar86

Tudor je prije povratka u Hajduk vodio PAOK, Galatasaray i Udinese u dva navrata... U Hajduku se nije nesto proslavio, brze bolje podvio rep i otisao u Juve za pomocnika Pirlu. Nikad ne znas kako ce kliknuti trener i ekipa, nebitno koje je ime u pitanju.

Matchworn konferenciji — Pop corn

Ograda prvo. Ne znam kakvi su prihodi kluba od suradnje sa MW platformom, vjerojatno zadovoljavajuci, no pokusat cu razmisljati na drugi nacin.

- Sam klub preko sluzbene stranice radi aukcije iskljucivo za clanove kluba.
- Dio prihoda ide u humanitarne svrhe, domove za nezbrinutu djecu, kvartovske akcije...
- Siri se baza clanova.
- Smanjuje se broj "obecao si mi dres" ekipe na tribini.

Imam i malo sire razradjeno, ali ovo je ta neka osnova.

To su kopirali tetovazu od kolege :cool:

Trenutak odabira Zajeca za predsjednika Dinama kod mene je (a vjerujem i kod svih) izazvao jedan solidan “roller coaster” emocija sa prisjećanjima na trenutke koje je cijela ta priča prošla. Stalno si mislim budem dio toga podijelio tu, pa ću nakon izbora, pa nakon derbija, pa nakon drugog, pa nakon kraja prvenstva, pa finala kupa. Jednostavno predobro je sve išlo pa nisam htio tipkati, pa evo sada kada je sve završilo savršeno malo da vas ubijem tekstom za kraj sezone.

Rani su dani ljeta Gospodnjeg 2015.godine . Klasično zagrebačko vruće i dosadno ljeto koje u najboljem svjetlu prikaže najdraži grad. Poluprazan, zelen i pun boja u takvim ljetnim večerima lijep kao rijetko koji na svijetu.
Međutim, nešto mu fali. More svježe ofarbanih zidova novih izgrađenih zgrada stoje prazni i netaknuti. Školska igrališta i dvorišta su prazna, tu i tamo pokoji klinac nabija loptu u dresu Messija, Ronalda ili Neymara. Pobjede bez okusa i mirisa samo potvrđuju jedno. Nema - Dinama.

Godine prostituiranja svetog imena dovelo je do toga da Zagreb samo odmahuje rukom. Zgadilo mu se malo slovo “d” na najljepšem grbu, sve ono što predstavlja, što donosi i što se sakrilo ispod njega.
Sjaj u očima ljubitelja plave boje i simbolika koju je to slovo nosilo potpuno je nestala.

Kalendarskim početkom toga ljeta kulminiralo je sve što se skupljalo godinama unazad. Ne priča se više o nogometu, o pojačanjima, pripremama i transferima. S naslovnica novina vrište uhićenja vodećih Dinamovih ljudi, nestali milijuni, “pripreme”, “UEFA koeficijent”, “pojačanja”, zamijenili su “aneks”, “antidatiranje”, “offshore agencije”. Umjesto sportskih kroničara u medijima su odvjetnici.
Sredinom mjeseca Dinamo igra kvalifikacijsku utakmicu sa Folom Esch. Na toj utakmici događa se jedna od najodvratnijih scena koju moj mozak pamti, a da je vezana uz Dinamo. Scena koja je i nadmašila onu odvratnu scenu skakanja Zdravka Mamića i čini mi se Miroslava Rožića u zagrljaj sekundu nakon onog prokletog gola Vide Ludogorecu. Tek izašao iz zatvora na stadion u ložu dolazi ZM, i doživljava - standing ovation dobrog dijela zapadne tribine stadiona.

“Jel moguće da se ovo dogodilo nakon 5 godina objašnjavanja, krvarenja i borbe” pomislim si.
“Zar će stvarno jednog dana biti kao u pjesmi Baruna ‘pričao mi jednom stari o Zagrebu(Dinamu) kojeg nema’”. Gotovo je, Dinamo je postao zabava za šačicu ljudi bez savjesti, jebivjetre, petokolonaše i plaćenike.

Teška vremena izrode kvalitetne ljude i tako je Dinamo dobio svoj štit - Bad Blue Boyse. Sve što danas ima, Dinamo duguje njima.
Gradskim mangupima koji na svoja uvjerenja nisu stavili cijenu i koji skoro 15 godina gurali glavom kroz zid prateći svoje ideale prkoseći zabranama, prijavama, kaznama i životnim problemima podmećući leđa za borbu, tribinu i klub.
Grupa koja se odrekla svjetala Lige Prvaka i zabava za kobasičare i izabrala progon, zabrane i život jednom nogom u ćorki kako bi ostala slobodna i mogla sanjati o normalnom i poštenom klubu jer nije htjela biti dio farse. Davnih fakultetskih dana jedan kolega mi je raspravljajući o aktualnostima vezanim za Dinamo
poslao pjesmu Beogradskog sindikata koja u jednom svojem stihu kaže “i to je moja želja da sva nova pokoljenja plove pravim putem, lakša za tonu poniženja”. U 2024.godini, zahvaljujući beskompromisnosti Bad Blue Boysa - i mogu.

Gledajući onu masu ljudi u dimu baklji koja slavi na trgu kroz glavu mi je prošla scena iz ljeta 2015.godine.
Po zadnji put. Nikad više.
Dinamo je konačno naš. Više nije niti će ikad biti Hanželov, Tuđmanov, Canjugin, Mamićev ili Perasičin. Nikada više neće biti klub jebivjetara, lešinara i klošara koji parazitiraju nad njim nesvjesni njegove veličine i stvari u kojima se krije njegova ljepota.
Dinamo će opet biti ono nešto posebno.
Gospodsko, purgersko, hrvatsko. Krcatih tribina i osjećaja ponosa bez obzira gubi ili pobjeđuje.
Dinama će kak nikad prije biti na školskim igralištima, u kvartovskim birtijama, na zidovima i fasadama ovoga grada. Dinamo će opet loptama razbijati susjedove prozore jer je neko dijete zamislilo da ima udarac kao Petković, a zapravo puca kao Mišić.
Dinamo će opet majkama dizati tlak jer sin dolazi krvavih koljena doma “jer je uklizao kao Teofil”.

Dinamo će opet biti purgerski ponos i zagrebačka svetinja.

Napokon! — Klenx

:cheer: