Atalanta i RB Leipzig uljezi su u četvrtfinalu Lige prvaka, momčadi koje tamo ne bi trebale biti ni po jednom segmentu. Nemaju europsku tradiciju uspjeha, nemaju velike budžete, nemaju ni velike, priznate igrače. A tu su, igraju s velikima, pobjeđuju ih i tko zna gdje će im biti kraj. Njihovi uspjesi nisu došli slučajno, oni su plod čvrste i višegodišnje vizije ljudi koji ih vode. I trenera koji im sjede na klupi...

Gian Piero Gasperini (62), trener starog kova, popularni "gonič robova", kako su mu znali tepati igrači koje je trenirao. U Bergamu je već četvrtu sezonu i u svakoj Atalanta radi iskorak. Kako po pitanju igre, tako i po pitanju rezultata. Julian Nagelsmann (32) daleko je najmlađi trener u elitnom društvu Lige prvaka. U Leipzig je stigao ljetos i odmah se pokazao kao sjajno rješenje. Mlade je igrače posložio u moćnu momčad koja oduševljava brzinom, okomitošću i nadasve efikasnom igrom. Nagelsmann bi po godinama trebao biti sušta suprotnost Gasperiniju, ali obojica gaje slične poglede na nogometnu igru. I jedan i drugi ime su izgradili na igri s tri stopera u zadnjoj liniji...

Tih 3-5-2 ili 3-4-3, 3-1-4-2, nismo na velikoj europskoj sceni gledali dugi niz godina, još od druge polovice 1990-tih. U Ligi prvaka ga je, doduše, još 2012. godine, vodeći Juventus, prezentirao Antonio Conte, ali u dvije sezone Juventus s njim na klupi ipak nije bio dovoljno konkurentan da bi igrao završnice, u dva pokušaja jednom je zapeo u skupini, a drugi put već u 16-ini finala, izbacio ga je Celtic. Temperamentnog Talijana na klupu je 2018. godine doveo Chelsea, ali njegovih 3-5-2 u Londonu nisu dobro izgledali.

Ivan Leko (42) jedan je od predvodnika hrvatskog mladog trenerskog vala. Vodeći Club Brugge u Belgiji, Leko je osvojio naslov prvaka i zaigrao u Ligi prvaka prezentirajući sustav 3-4-3. Temperamentan poput Contea, Leko je složio igru u kojoj su uživali i igrači i navijači, igru s kojom je jedan belgijski klub nakon dužeg niza godina bio konkurentan u Ligi prvaka. Stoga je Leko jedan od trenera koji o tajni sustava s trojicom igrača u obrani može pričati iz prve ruke. Leko je preuzeo Antwerp, a o ovoj smo temi razgovarali prije toga.

- Obožavam tih 3-4-3, ili 3-5-2, zato što mislim da mi kao treneru donose više mogućnosti u igri, da mogu raznovrsniji nego kad se igra s četvoricom u obrani. Četvorica igrača u obrani znače klasiku. Imaš dva stopera i dva beka koji tu moraju biti. Kad igram s trojicom iza, onda to mogu biti i tri stopera, može biti i jedan stoper s dva beka, a mogu biti i dva stopera s jednim bekom. Također na bokovima mogu imati još dva beka, ili beka i krilo, ili čak i dva krila, što sam često znao igrati vodeći Club Brugge. Takva mi je taktika omogućavala veću raznovrsnost i lakšu prilagodbu suparniku i njegovu stilu igre. S dva krilna igrača na bokovima, mi smo u stvari igrali sustav 3-3-4, koji je iznimno ofenzivan.

U čemu je temeljna razlika igre s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, odnosno s trojicom?

- Momčad koja se brani s četvoricom u zadnjoj liniji igra isključivo zonski nogomet, a onaj tko se brani s trojicom stopera, odnosno s pet igrača kad im dodate bokove, taj igra isključivo na čovjeka. To je golema razlika, jer postoje stoperi koji su sjajni u "zoniranju", a loši kad igraju "na čovjeka", odnosno obratno, i zato vam treba poseban profil igrača da biste složili dobrih 3-5-2 ili 3-4-3. U ovom sustavu stoperi moraju biti i odlični dodavači, moraju ulaziti u igru, iznositi loptu... Veznjaci pak moraju više trčati bez lopte, tražiti dubinu, ubacivati se pred vrata suparnika. Sve su to zahtjevi kojima mnogi igrači nisu skloni, ili nisu sposobni odgovoriti. Gasperini u Atalanti već četvrtu godinu slaže profil igrača po svom ukusu i to je donijelo rezultat.

Kakav profil traži Gasperini, osim što mu stoperi moraju igrati presing, a ne braniti se zonski?

- Sustav 3-4-3 ili 3-5-2 punu snagu pokazuje kad na terenu imaš 10 igrača koji su odlično pripremljeni i koji su skloni tome da puno trče, da puno sprintaju i da se stalno priključuju napadu. Koliko god to zvučalo normalno za profesionalnog igrača, puno ih je koji nemaju takve navike, jer nikad nisu bili tako odgajani, pa ni nemaju naviku takve igre. Naravno da je većina igrača koji igraju vrhunski nogomet odlično pripremljena, ali sustav s trojicom stopera iziskuje puno više energije, trke, agresivnosti i spremnosti da se žrtvuješ za momčad.

Mnogi igrači, posebno oni koji već imaju nogometno ime, ne žele igrati na takav način?

- To je za sada dosta veliki problem za takav način igre. Quique Setién je preuzevši Barcelonu već u prvoj utakmici postavio tih 3-4-3, jer vidjeli smo dok je vodio Betis koliko je to sjajno izgledalo, ali u Barci je brzo morao odustati, jer igrači nisu prihvatili takav način igre. Što me nije začudilo, jer teško je igrače koji su tako dugo na velikoj sceni, koji su osvojili mnoštvo trofeja, natjerati da igraju drugačije. I ja sam preuzevši Club Brugge u startu imao otpor u svlačionici, ali nakon nekog vremena dečki su prepoznali da u tom sustavu bolje izgledaju pa smo na koncu došli do toga da su uživali u nogometu i više nisu htjeli čuti za stari sustav.

Je li ta navika velikih igrača glavni razlog zašto u najvećim klubovima i dalje čvrsto stoje iza sustava s četvoricom u liniji?

- Julian Nagelsmann radio je u Hoffenheimu sjajne stvari s trojicom stopera, ali došavši u Leipzig zaigrao je s četvoricom. Siguran sam da je to napravio najviše zbog vlasnika, medija i navijača koji igru s tri stopera i dalje doživljavaju kao obrambenu igru koju koriste manje momčadi. Međutim, protiv Tottenhama je Nagelsmann vratio igru s tri stopera i svi smo uživali u tom Leipzigu, koji je prštao od energije, brzine, modernog nogometa. No, stoji činjenica da bi mnogi treneri igrali s trojicom stopera, ali okruženje im to ne dopušta. Vlasnici to ne žele, igrači su skloniji većoj komociji pa to odbijaju.

Kad biste vi preuzeli neki "veliki" klub, biste li ostali vjerni sustavu s trojicom stopera?

- Morao bih vidjeti što imam u svlačionici, ali odmah bih bio svjestan "tereta" koji nosi takva igra. Iako me uvijek nasmije teza da je sustav s trojicom defenzivniji, jer Atalanta i Lazio su dvije daleko najefikasnije momčadi u Serie A, a igraju s trojicom stopera. Kažem, meni je sustav 3-4-3 idealan za ono što bih želio imati od svoje momčadi. S trojicom iza imaš osigurača više u obrani i daleko si manje ranjiv kad te suparnik napada u kontri ili polukontri, a prema naprijed možeš biti iznimno brz, okomit i opasan.

Je li igra s trojicom u obrani budućnost modernog nogometa?

- Teško je to reći. Činjenice govore da se u omladinskim pogonima i dalje igra sustav s četvoricom u obrani, barem ja ne poznajem klub u kojem se radi drugačije. S druge strane, znamo da je Italija ta koja uvijek predvodi nogometni svijet kada je taktika u pitanju, a u Serie A pola lige igra s trojicom stopera, od toga su Atalanta, Lazio i Inter u četiri vodeće momčadi lige.

Što god tko rekao, sustav 3-5-2 ili 3-4-3 već je duboko u europskom nogometu na najvišim razinama. Atalanta i Leipzig su u četvrtfinalu Lige prvaka, a u osmini finala vidjeli smo Borussiju (D), Chelsea, Tottenham i Lyon u takvom rasporedu igrača. Šest od 16! U europskoj eliti! Donedavno nezamislivo. Još ne znamo što treneri elitnih momčadi u ovoj dugoj stanci pripremaju, ali okladili bismo se da će broj momčadi koje igraju s trojicom u obrani i nakon pandemije nastaviti rasti. Kad Talijani u nešto krenu, ostali ih u pravilu slijede...


Leko je jesenas pažljivo pratio Dinamo u Ligi prvaka, u kojoj je Nenad Bjelica igrao u tom sustavu 3-5-2, ili 5-3-2.

- Dinamo je u tim utakmicama izgledao sjajno, posebno u prva četiri kola. Pokazao je Bjelica koliko je raznovrstan trener, koliko se pomno priprema za utakmice i suparnika. S druge strane vidjeli smo da Dinamo ima igrače koji mogu odgovoriti takvim zahtjevima, a to znači da su ti igrači bili tjelesno spremni, ali i iznimno karakterni da se maksimalno podrede interesima momčadi. U HNL-u Bjelica igra s četvoricom u liniji, jer tamo je nadmoćan.
Vaš prijatelj Igor Tudor s Hajdukom stalno igra tih 3-5-2?

- Tudor, Ivan Jurić i ja često razgovaramo o nogometu i ima dosta stvari u kojima su nam pogledi slični. Za tih 3-5-2, već sam rekao, trebate imati spremne i karakterne igrače, a trebate i neko vrijeme da se linije poslože na pravi način. Hajduk je imao dobrih utakmica, a imao je i nešto lošijih, kao protiv Rijeke, tako da mu očito treba malo vremena.
Juriću je u Veroni trebalo manje vremena?

- Jurić je preuzeo momčad još ljetos, mogao ju je više slagati na svoj način, a ima i daleko veći budžet od Hajduka pa može dovesti igrače po svom ukusu. No, to ne umanjuje činjenicu da Jurić u Italiji radi sjajan posao i da je pravi hit prvenstva.
Vi ste prošle jeseni vodeći Al-Ain morali odustati od ideje s trojicom stopera?

- Nisam imao ni profil igrača za moju igru, niti su oni bili tjelesno dovoljno spremni za takav izazov. Da je bilo više povjerenja i strpljenja u klubu, mogli smo napraviti veliki iskorak... Tamo ima još jedan problem. Stranci koji se dovode uglavnom su ofenzivci, tako da u obrani nemate dovoljno kvalitete s kojom biste je slagali na drugačiji način.

Malo je reprezentacija u svijetu koje igraju s trojicom stopera, većina voli klasičnu "četvorku". Hrvatska je do dolaska Slavena Bilića na poziciju izbornika još 2006. godine igrala 3-5-2, ali od tada taj sustav više nismo ni pokušali. Zlatko Dalić u svojoj knjizi je napisao kako je u Rusiji uoči polufinalne utakmice s Englezima razmišljao o tih 3-5-2. Kako vi vidite Vatrene?

- Mislim da Hrvatska ne treba mijenjati sustav igre. Ovi su igrači godinama zajedno, imaju svoj automatizam, navike i to jako dobro funkcionira. Također ne vidim među našim igračima profil za igru 3-4-3 ili 3-5-2. Recimo, Vrsaljko je na desnom boku stvoren za takvu igru, jer je tjelesno "životinja", a i karakterno je igrač koji će sve dati za momčad. Na lijevoj strani takvog igrača nemamo. Prije je to mogao biti Strinić, možda čak i Perišić, ali sada je Perišiću previše godina da bi mijenjao način igre. Posebno je to nezgodno kad se igraju veliki turniri na kojima se igrači ionako jako puno troše.

ITALIJA
Čak devet momčad konstantno igra s trojicom stopera, što je praktički pola lige. Predvode ih Lazio, Inter i Atalanta, kao tri momčadi koje na vrhu pariraju godinama nedodirljivom Juventusu. Atalanta i Lazio su i dvije najefikasnije momčadi lige. Verona je s našim Ivanom Jurićem najveće iznenađenje sezone.

ŠPANJOLSKA
Španjolci još uvijek odolijevaju čarima igre s trojicom stopera. Javier Aguirre na klupi Leganesa to igra češće od ostalih, povremeno je i Granada u tom sustavu. Quique Setién, jedini istinski španjolski trener koji preferira 3-4-3, pokušao je to provesti u Barceloni, ali je brzo odustao.

NJEMAČKA
Julian Nagelsmann se nakon uspjeha s Leipzigom protiv Tottenhama u Ligi prvaka okuražio i u prvenstvu uglavnom igrao s trojicom u obrani. S tom je taktikom krenuo i protiv Freibruga u prvom nastupu nakon pandemijske pauze, ali je poslije kiksa (1:1) na gostovanju kod Mainza zaigrao s četvoricom u obrani (5:0).
Lucien Favre je na klupi Borussije (D) s trojicom u obrani pokušao izbaciti PSG, ali nije prošlo. Favre ipak više preferira četvoricu u obrani, iako u Dortmundu zna i u prvenstvu izvesti trojicu. S trojicom je igrao i u utorak u derbiju sezone protiv Bayerna (0:1). Nije pomoglo...

ENGLESKA
Wolverhampton s Portugalcem Nunom Espíritom Santom (46) na klupi jedini je klub koji uvijek igra s trojicom iza i najveće je iznenađenje sezone, drži 6. mjesto na tablici. Frank Lampard kao mladi trener zna Chelsea staviti u formaciju s trojicom, iako to ne radi često. Slično znaju razmišljati i Tottenham s Mourinhom na klupi, zatim Aston Villa, West Ham i još neki. Još je je sve to sramežljivo, ali probija se takva igra i na Otok. Znamo da je i veliki Pep Guardiola zna izvesti na teren.

FRANCUSKA
Prvih pet momčadi na ljestvici nije koristilo igru s trojicom stopera, tek je Patrick Vieria na klupi Nice sklon povremeno s takvim sustavom napasti suparnika. Monaco je s Leonardom Jardimom igrao s tri iza, ali novi trener Moreno bio vjeran četvorici u zadnjoj liniji i imao bolje rezultate. Nižeplasirani klubovi znali su u prošloj sezoni povremeno igrati u sustavu s trojicom.

HRVATSKA
Igor Tudor ustrajan je u ideji da će Hajduk s 3-5-2 biti konkurentniji u borbi za naslov. Slovenac Rožman je Rijeku također posložio na takav način i čini se da je pogodio. Osijek malo igra s trojicom u obrani, malo sa četvoricom, ovisno o suparniku. Belupov trener Stipić također stalno igra na takav način. U Koprivnici su zadovoljni...

Ivan Jurić (44), Ivan Leko (42) i Igor Tudor (41) tri su mlada hrvatska trenera koja obožavaju sustav 3-5-2 ili 3-4-3. Zanimljivo je da su sva trojica igrački zajedno odrastala u Hajdukovoj omladinskoj školi, a njih su trojica i danas veliki prijatelji.
Ivan Jurić veliko je trenersko osvježenje u Serie A, njegova Verona je hit lige i navodno bi Jurić već na ljeto mogao preseliti u Napoli. Leko je s Club Bruggeom, osvojio naslov u Belgiji, a sad je preuzeo ambiciozni Antwerp. Obojica su trenerski potpuno stasala u inozemstvu, Jurić u Italiji, Leko u Belgiji.
Tudor je pak hrvatski proizvod, kao trener je krenuo u kadetima Hajduka, a Hajduk mu je bio i prvi seniorski klub koji je vodio. Sva trojica puno obećavaju, a vidjet ćemo kako će im se karijere razvijati.

I onda se svedemo na to kaj je gore netko napisao da čovjek nakon Intera razmišlja o modi, a navijač o tome hoće li kupit Thor Steinar ili Alpha Industries... jedina razlika je samo u cijenovnom razredu marki o čemu oni razmišljaj. — bezvangori

Nisam u tom smislu rekao nego u smislu da mu je o tome vjerojatno interesantnije razmišljat nego o Interu. Kao npr. nekome interesantnije razmišlajt o nekoj curi nakon škole ili o izlasku nakon kolokvija ili o familiji nakon odrađenog posla.

Al njima je nogomet obaveza, ne hobi koji zdušno vole. Kao što je nama škola ili faks.

Da, to se slažem. Njima ne ide u korist kaj je njihova obaveza ponavljajuća. Al dobro, ko će znat o čem oni razmišljaju....

Ne osuđujem ih. To je isto npr. kad nekog pitaš jel može nabrojat sve svoje obaveze uanad godinu dana. Velika je vjerojatnost da ćeš neke zaboravit. Odradiš ih i ne razmišljaš o njima više. Razmišljaš o sebi zanimljivijim stvarima. Tako i oni vjerojatno. Izet odradi Intera i onda odmah u svlačionici krene razmišlat o modi, nakon pol vure zaboravi da postoje... Normalno je to. Pa mozak bi nam pregorio da sve, i ono kaj nas ne zanima, dugoročno pamtimo.

Jao koja je Kastrati životinja. Jedva čekam da zaigra za nas. :love:

I sam Jovičević je reko da nema kaj puno mijenjat, samo nijanse. Ali je reko da se ne libi kdatupit od svoje ideje ako je potrebno. Kuži da nemre glavom o zid ići. Jasno mu je da ekipa ima dobru tranziciju i da je pobijeđivala na tu foru. Jedino je totalno izbacio mehanizm duge lopte na Petkovića gdje on spušta na Oršića. Niti jednom se to nije odigralo još. Ql sve to uzimam s rezervom.

Opet reko je da je surađivo s Bjelicom, valjda zna kaj je dobro kaj nije.

Treba vidit kaj bu sa istokom. U najgorem slučaju(crvena etiketa) brijem da će nas sa godišnjacima za istok smjestit na sjever..

Sviđa mi se Korejac na stoperu




Nadam se da će obojica biti dobro. Stojanoviću je koljeno nateklo, Petkoviću nije - rekao je Jovićević pa se okrenuo viđenim na terenu.

Veseli me činjenica da su igrači uporno tražili rješenje protiv postavljenog bloka, što nije lako ni velikim momčadima kada im se protivnik zatvori. Puno smo mijenjali strane da bismo došli do bokova gdje su oni praktički imali manjak igrača jer s Mamutom samo gore i s četiri igrača u veznoj liniji mi smo to okretali, ali nismo imali dovoljno dubine, osobito u prvih 20-25 minuta. Pogotovo kod otvorenih lopti da se više napadne, malo više dubine kod naših veznih igrača ili naših krila da se razvučemo tu zadnju liniju, da bismo došli do igre, da bismo došli do Petka na primjer - pojašnjava trener prve maksimirske momčadi.

Inter je ušao čvrsto, blok u pozicijskoj niskoj obrani za razliku od utakmice s Rijekom gdje sam imao priliku malo i pogledati kada su ih napali visoko, imali su više prostora. To je njima bila prva utakmica poslije izolacije. Otežali su nam stvarno i protok lopte i traženje međuprostora, međutim kako je prolazila utakmica, tako smo mi postajali bolji i pronašli smo rješenje za taj niski blok. I 4-1 je dokaz tome, ali dizat ćemo formu iz utakmice u utakmicu - rekao je Jovićević pa dodao:

- Igrači su motivirano ušli u utakmicu s mladim igračima. Vidio se kontrast kvalitete i kada se ona spoji s motivacijom onda je to zaista jedna prelijepa igra - pohvalio je svoje igrače.

- Ako ste primijetili koristio sam jednu drugačiju formaciju, 3-5-2, koja se eto ispostavila kao dobra alternativa koja nam isto tako može koristiti osobito protiv ovakvih ekipa koje se dođu zatvoriti s 5-4-1 formacijom - zaključio je

https://www.facebook.com/SportKlubHrvatska/videos/707480430069405

Jednosatni podkast Jovičevića sa Nevenom Cvijanovićem za Sportklub. Pred kraj ima nešto i o BBB.

7 sati
Biti na svim Dinamovim domaćim uživo
Kina
Rusija
Francuska
Poljska
Italija

Kiel ili Veszprem
Mario Gavranović i Mario Budimir

Poslušo sam oba podkasta do kraja. I u sve skupa 5 sati slušanja jednog i drugog mogu reći da sam jedva izdržo zadnjih pol sata od Prosinečkog (to sam i napiso pred par stranica ovdje taman kad je izašao podkast od Prosinečkog), a ovaj sam mogo slušat još, bez obzira kaj je trajao 3 sata. To nema nikakve veze za mentalnom inferiornošću.

Meni je odličan podkast bio.... Svih 3 sata sam pogledo. Čovjeku je došla prilika za boljim poslom i objeručke ju je zgrabio. Bez obzira ako je pisao loše o njima. Svaka mu čast. A ovo za odtalo npr. kaj veli da kad uđeš unutra promjeniš mišljenje o nekim stvarima, to mu vjerujem, također.

I definitivno je osoba koja je puno bolja za razgovor npr od Prosinečkog, onako na kavi sjest i popričat.

Dobili smo gol od Osieka u prijateljskoj tekmi. Je li to početak karaja tvrde obrane koju smo imali? Je li to početak kraja ztakmica na malo golova i najbolje obrane u ligi?