Ovo je bila rupa sa dva stola i jedan lik je samo radio do ponoći i uvijek smo tamo poslije nogometa išli na kebab.
Ne znam kako se zvalo.
Ali lepinja i sve kaj ide unutra je bilo odlično.
Meni su te domaće tortille i lepinje top.
Bio je prije možda desetak godina jedan lik kod gimnazije Vranjanin koji je sam radio tijesto, ja bolju stvar nisam jeo do danas.
Ako netko ide danas u fan shop u Preradovićevu, može li mi pogledati ima li ona plava košulja L u ponudi?
Idem u svatove za vikend, pa da si ubodem jednu.
Svake godine ima proštenje.
Samo što je zadnjih godina kao da si došao na Rakijadu u Pranjane.
Ja živim baš na trgu i skoro redovno izbjegavam boraviti doma na taj dan jer je baš teška seljačija.