Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Reci zasto volim Dinamo je dugacka prica. Nasrecu imam pricu koja me prati prakticki od rodenja. Tata mi je stara garda osnivaca grupe i branitelj u ratu, a majka mi je teska dinamovka i Hrvatica. Jedan sam od onih rodenih pod sretnom zvijezdom normalnih roditelja. Na svijet sam dosao tjedan dana ranije od planiramog, nakon velikog trijumfa dinama protiv grasshopersa nakon kojeg mi je majka dobila prijevremene trudove od silnog uzbudenja. Kazu da dijete porodajem ne moze nasljediti karakteristike roditelja ali sam ja od prvoga dana pokazivao cistu ljubav prema sportu, svom gradu i prema Dinamu. Nikad necu zaboravit utakmice na koje me otac vodio kao dijete. Ostali su mi u sjecanju zapisani dvoboji protiv basela i vartkesa bez velikog konteksta ali sve je nekako u podsvijesti. Dijete sam istocne tribine i najradje bih i sada tamo obitavao ali nam je nazalost potres sve uzeo. Kao alternativu istoku sam izabrao tribinu sjever i moram priznat da za sad nisam pozalio. Napokon se osjecam kao svoj na svome, medu ljudima koji zive ovaj klub i koji bi dali sve za njega. Iako nas stalnih pratitelja ima sve manje, ipak smo ostali celicna garda koja ovaj klub nece dati ni pod koju cijenu. I dalje se sjecam smrzavanja na -15 na paoku ili novije na ludogorecu kad su sve nade izgubljene na -10. Uvijek smo mi dinamovci bili mazohisti i manijaci ali ima neke ljepote i u tome. Postavili smo sebi duznost da nikad necemo izdat klub i dopustit drugima da nam obezvrijeduju svetinju. Zato se nadam sto vecem odazivu u nedjelju, bila snijeg, kisa ili -20, imamo duznost doci na stadion i obranit svetinju. Svi na Maksimir !!!!!!!