Domaćim javnim i medijskim prostorom, a posebno među Dinamovim pukom, posljednjeg desetljeća pokušavali su se, i još se uvijek pokušavaju, nametnuti brojni “mitovi” kojima je cilj destabilizirati težnju Dinamovih članova za poštenim, transparentnim i uspješnim Dinamom.
1️⃣Krećemo s mitom broj 1 - Dinamo bi bez Mamića bio neuspješan klub
NK Dinamo je klub koji postoji minimalno 76 godina. Za mnoge Dinamove navijače, pa i krovnu Europsku organizaciju, već gotovo 110. Neovisno o tome je li Dinamo osnovan 1911. ili 1945., jedna stvar je neosporna:
Dinamo je od svojih početaka bio jedan od najjačih športskih klubova s ovih prostora.
U prijeratnom razdoblju Purgeri su bili najjači klub Kraljevine Jugoslavije, s najviše trofeja i najboljim igračima. Generacija koja je završila epizodu Gradjanskog, i započela Dinamovu, smatra se možda i najjačom u klupskoj povijesti.
U gotovo svim dekadama prošloga stoljeća, pogotovo do početka 70-ih, Dinamo je bio jedan od najjačih klubova bivše države. Naslovi, kupovi i, naravno, jedini jugoslavenski europski trofej do samoga kraja države i još uvijek jedino hrvatsko međunarodno osvojeno natjecanje. Nemojmo zaboraviti niti na finale Kupa velesajamskih gradova 1963.
Dinamo u 70-tima bilježi rezultatski najslabiji dio svoje povijesti, da bi se u 80-tima i 90-tima ponovno postavio kao najjači hrvatski klub i nogometna perjanica srednje i jugoistočne Europe.
Do povratka imena Dinamo, trofejna bilanca Purgera bila je sljedeća:
15 naslova prvaka, 13 kupova, 1 Kup velesajamskih gradova, 1 finale kupa velesajamskih gradova.
Dinamo je povijesno jedan od najjačih klubova srednje Europe. Uz Spartu Prag, Ferencvaroš, Rapid Beč, Hajduk i omražene rivale iz susjedne države.
Dinamo je oduvijek bio – velikan.