Ja nemam informaciju kako je išao pravni proces gašenja prijeratnih klubova, ako ga je bilo. — Mlađi referent
“Posljednju službenu utakmicu Građanski je odigrao 1. svibnja 1945. godine, a nedugo nakon te utakmice, kasnije u svibnju 1945. donijeta je
Odluka o ukidanju klubova koju je potpisao tadašnji ministar zdravlja dr. Aleksandar Koharević. U odluci kojom je ukinut i Građanski stoji (cit.) „
Rješavam da se raspuste uprave svih športskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih društava na području Federalne Hrvatske, a koje su djelovale za vrijeme okupacije 10. travnja 1941. do Oslobođenja. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i raspuštenih klubova povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fizkulturnom odboru Hrvatske.“
Po završetku Drugog svjetskog rata i nakon odluke o ukidanju nogometnih klubova nova je vlast krenula sa osnivanjem fiskulturnih društava koje su, po uzoru na sovjetski model, bile osnivane na bazi sindikalnih struktura komunalnih poduzeća.
08. lipnja 1945. bivši je igrač HAŠK-a Ico Hitrec u tadašnjem časopisu “Vjesnik“ izdao poziv (cit.) „Pozivaju se športaši Gradske električne centrale, Plinare, Zagrebačkog električnog tramvaja, Klaonice i Gradskog poglavarstva – da dođu na osnivačku skupštinu fizkluturnog društva komunalnih poduzeća koja će se održati 09. lipnja 1945. godine u 18:00 sati u kino-dvorani Gradskih poduzeća u Gundulićevoj ulici broj 32/V – Akcioni odbor.“. Osnivačku skupštinu vodio je Bruno Volčanšek, a za prvog predsjednik FD Dinama izabran je Herman Mattes, dok je Ico Hitrec izabran za pročelnika odbora Dinamove sekcije za nogomet. Uz Hitreca, ostali članovi odbora nogometne sekcije Dinama bili su i Milan Šarić, Ivan Zmajšek te Adalbert Mraz. Tako je
FD Dinamo osnovan 09. lipnja 1945., manje od mjesec dana nakon odluke kojom je ukinut Građanski, a tek nešto više od mjesec dana nakon posljednje službene utakmice Građanskog 01. svibnja 1945. FD Dinamo se tako samo „nadovezao“ na Građanski, a čemu svjedoče najava utakmice između Hajduka i Dinama od
05. kolovoza 1945. najavljena kao “Hajduk-Građanski (Dinamo)“ i knjiga
„Zlatni jubilej Zagrebačkog nogometnog saveza“, izdana 1970., jedna od rijetkih iz doba SFRJ koja priznaje poveznicu između Građanskog i Dinama. U toj je knjizi izričito navedeno kako je jedan od članova ZNS-a “Dinamo i njegov prethodnik Građanski“. Dinamo je zadržao plavu boju dresova, trenera, članove upravnog odbora te većinu igrača bivšeg Građanskog. Osim toga, Dinamo je od svog osnutka 1945. pa do 1948. domaće utakmice igrao na stadionu Građanskog u Koturaškoj ulici. Također, nadimci “purgeri“, “modri“ i “plavi“ koji su korišteni za igrače Građanskog korišteni su, a koriste se i danas, za igrače Dinama. Samim time je razvidno kako zagrebačka publika nije smatrala da se radi o nekom novoosnovanom klubu, bez povijesnih korijena, nego da se radi samo o pukoj promjeni imena njihovog kluba, a čemu svjedoči i velika posjećenost svih utakmica Dinama već od samog “osnutka“. Vezu Građanskog i Dinama, naposljetku potvrđuje i današnji grb Dinama koji je izrađen upravo po uzoru na grb Građanskog.
Ime Dinamo je na osnivačkoj skupštini jednoglasno prihvaćeno, međutim u literaturi se spominje nekoliko različitih tzv. “kumova“ imena Dinamo. Po Frediju Krameru to je Ivica Medarić, bivši nogometaš Građanskog i jedan od osnivača kluba koji je o tome sam posvjedočio 1989. u časopisu Dinamova revija. Po Peri Zlataru predlagatelj imena Dinamo je Nikola Duković, također bivši igrač Građanskog, a kasnije i HAŠK-a. Navodno je Duković na osnivačkoj skupštini rekao (cit.) “Dinamo je motor, pokretačka snaga strojeva bez kojih se ne može zamisliti većina komunalnih poduzeća kao što su: električna centrala, plinara, vodovod, tramvaj i tome slično.“ Zanimljivo, Miroslav Tomašević u svojoj knjizi citira bivšeg predsjednika Dinama Marka Belinića koji je rekao (cit.) “
Građanski je svoje uporište imao u Zagrebačkoj električnoj centrali gdje su radili i njegovi igrači Franjo Wölfl, August Lešnik i mnogi drugi. Wölfl je predložio ime Dinamo, što će označiti vezu između kluba i električne centrale.“ Nadalje, spominje i navode nekih svjedoka osnivačke skupštine FD Dinama koji tvrde da je ime predložio Milan Šarić, kasniji član upravnog odbora nogometne sekcije FD Dinama.
FD Dinamo je, zbog smanjenja broja sportskih sekcija, 08. siječnja 1949. preimenovan u Sportsko društvo Dinamo. Međutim, ubrzo je postalo očigledno da ostale sportske sekcije SD Dinama “žive“ na račun nogometne sekcije te je već 05. listopada iste godine, dolaskom Josipa Kolara na funkciju predsjednika kluba, donesena odluka kojom se nogometna sekcija SD Dinama osamostalila od ostalih 16 sportskih sekcija te naziv kluba od tada, pa sve do 1991., glasi Nogometni klub Dinamo. “