a i o ranijem periodu se da pričat, i koliko je tu bilo zatvaranja očiju i biranja ljepše strane onoga što je klub bio. — Tradicija bunta
Ne da se može nego se mora jer upravo se na taj period najčešće pozivaju svi ti neki razno razni nezadovoljnici, bojkotaši, "ne idem dok ne odu" koji zazivaju neki sretniji Dinamo kad je sve bilo kao idilično oko kluba. Pa eto malo da se ta sorta velikih Dinamovaca podsjeti tko je u nekim godinama drmao klubom:
1967. - predsjednik Ivan Šibl - crtice iz biografije,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_%C5%A0ibl
1969. - Godina kad je grb dobio današnji oblik u upravi sjedi Zdravko Tomac, a ako je vjerovat
http://povijest.gnkdinamo.hr/uspjesi/simboli-kluba/povijest-grbova.html Ante Todorić uz Mirka Barišića i ekipu je bio jedan od onih koji je dao amen za grb.
1971. - Za klub ništa posebno bitna, al neka ostane tu zbog afere s Todorićem starijim koji je bio u i oko kluba i Mirkom Barišićem. Ako se ne varam u Gazdi je rečeno da je posrijedi bilo nešto slično što će glavonja godinama kasnije raditi po sličnoj špranci. Ako se netko točno sjeća što je posrijedi neka napiše čisto zbog burne povijesti afera u klubu.
https://www.poslovni.hr/lifestyle/dinamova-godina-s-konzumom-na-prsima-186152
1982. - predsjednik Đuro Prilika, umirovljeni general JNA
Eto još ću napomenut da su tih godina za počasne predsjednike proglašeni Marko Belinić i Većeslav Holjevac, vrli revolucionari.
Što želim reći ovom crticom iz povijesti?
Nisu nositelji Dinamovog identiteta bili kojekakvi prvoborci, narodni heroji, generali, agenti, direktori državnih poduzeća i slična ološ već Dinamova publika i igrači koji su bili više-manje vezani za grad i narod. O tome koliko su igrači imali utjecaj na taj prije svega hrvatski identitet kluba dovoljno govori činjenica da se generacije '67 i '82 razno raznim metodama brzo rastavljene jer su bile svojevrstan prst u oko režimu, sve je rečeno u dokumentarcima o tim generacijama. Valjalo bi u tim dokumentarcima istaknut izjavu Rore, čovjeka s Visa, da je pojam Hrvat i Hrvatska ozbiljno shvatio tek kad je došao u Dinamo jer da je do tada bio indoktriniran onim drugim.
Ako se nije tada Dinamo poistovjećivalo s tim ološom u upravi nema razloga da ga se danas u potpunosti poistovjećuje, a pogotovo na to pravo nemaju takvi koji se pozivaju na gore opisana "bolja vremena". Pjesma jasno govori: "Ti nisi Dinamo, Dinamo smo mi!"
Igrači danas su više-manje profesionalci uz tu i tamo kojeg Dinamovca, ali to su okolnosti koje su iznad kluba i posljedica su modernizacije i profesionalizacije nogometa.