Hrvatska je demokratska zemlja, naravno da ima pravo se kandidirat tko hoće i sa bilo kakvim uvjerenjima,stavovima i ideologijom, baš po tome što je HR demokratska zemlja, a ne neka režimska tipa Iran, Rusija sa Putinom ili Jugoslavija od 45.e do 90te.
To što se mi ne slažemo sa stavovima pomenutih, to je drugo, i to smatram također osobnim pravom svakog čovjeka, da ideološki i po stavovima bude kakav hoće,odnosno da ima mogućnosti proporcionalne osobnoj političkoj slobodi, sve dok ima valjanih argumenata zašto bi to nešto i zašto to nešto podržaje i brani to, za mene argumenti nisu demagogija i argumentirani isključivači(naprimjer netko je liberal, automatski ga se proglasi komunjarom i titoistom, netko je desničar, automatski je za klanje srba i Juru i Bobana).
Osobno smatram da ni extremni liberalizam kao ni desni radikalizam nije baš nešto što Hrvatskoj treba. Čisto više nekakva politika kao u Poljskoj, problem je što narod(oni najvažniji koji odlučuju, biraju vlast, uz medije koji operiraju i kroje mišljenje neupućenim, a često su mediji na liberalnim tragovima i dosta liberalni obojani) po svojim stavovima u velikoj većini nije konzervativno i nazovimo to centralno desničarski nastrojen kao i tamo, ne vode se vjerom i Crkvom(ono što je u povijesti Hrvata bitno jer je i ona tu bila uz nas u teškim trenutcima) pa onda imamo to da i raznorazni puževi zatrovani stavovima i idelogojimo Ursule Von Der Leyen, Joe Bidena, Soroša i sličnih globalista vjeruju i uvjereni su u te mantre, priče o nekoj rodnoj ravnopravnosti, imigranturi, multikulti HR ili da se žrtve u Domovinskom ratu, odnosno agresor relevatizira odnosno, izjednači i sa nama (žrtvom). Iako je od rata prošlo skoro 30 godina, smatram da imaju neka pitanja koja se moraju odgovorit, i gdje se mora postaviti neka granica, dokle se može ići, neka pitanja na koja odogovir Srbi znaju ali neće da reknu i sl.. da se treba njime baviti u svakodnevnici, ne, rođen sam nakon njega, i smatram da nema potrebe.
Po meni osobno, dok god se desnica ne dogovori za neke kompromise, opet će HDZ na čelu sa Plenkovićem uzet izbore.
Logički razmišljam, manjinci na čelu sa Srbima mu obećaju poslušnost i aboliranje sa njegovim pulenima u njegovim krađama, nepotizmu, postavljannu sudaca koji će te branit, a ovamo on će njima i drugim (Talijani, Romi, Muslimani, Židovi, Mađari itd itd) dat određena prava, zakone i nekakvo izjednačavanje.
Ljevičara nema preveć, ali ti političari nisu sposobni politčki vodit vjerovatno ni svoju kuću, a ne nešto drugo.
Evo primjer Tomislava Tomaševića i ZG Možemo, borio se toliko protiv pokojnog Bandica, aktivistički, došao na vlast, a stanje u Zagrebu valjda nikad gore.