Heartbreaking moments | dZG Nemam godina koliko i neki forumaši, pa onda i ne mogu naravno navodit govorit o Newcastleu, Auxerru, Werder, promjenama imena, Canjugi, 2đmanu i slične, jer za te neke događaje(osim Werdera) nisam bio ni u planu..
Pa redom nekakvim:
1.Lyon
Namještanje, ja tada puno mlađi nego sada pa i nisam neke stvari shvaćao i kontao najbolje, pa sam taj poraz olako prihvatio srcu, a ne kao neku puštenu utakmicu jer je Lyonu trebalo tada +6 na Maksimiru.
a i ta utakmica kao slika i prilika, "vrhunac" vođenja i vladanja kluba od tadašnje garinature, njegove pohlepe, egomanijaštva, pokvarenosti, našmrkanosti, drskosti, njegova zlobnoga duha.
postitucija i prodaja ugleda kluba na najjače, a sve za još jedno od tadašnjih mazanja očiju za tugu svih navijača.
2. Otkaz Bjelici.
Najbolji naš trener mozda i ikad, Nenad Bjelica, koji otkaz igrom na terenu nije zaslužio, nije ni po tadašnjim izjavama, bilo je sve mahom korektno, jedini krimen mu je tada po meni bio što je bio ono što je, ispravan,normalan, doziran, prije svega čovjek i nepokvaren. Nije dao na sebe kao i da mu se petljaju nestručne osobe u njegov posao, a što se nažalost i dan danas ljudima uzima kao mana to sto se njemu gledalo, jer takav smo svijet, nažalost.
3. Benfica 2019
Top generacija tada, nažalost dva eurogola primljena koja više nikad nećemo vidjet od tih igrača. Gojak i Antiewen, sama pomisao na njih, neka me jeza hvata, pogotovo za mojeg "sunarodnjaka" pa onda i onaj njemački zločinac turskog podrijetl, Aytekin, koji nas fino izmasakrirao, u Zagrebu puno bolji bili, a završilo samo 1-0..
4. Villareal. Tu sam najviše razočaran krajnim ishodom, po ničem taj Villareal koji doduše je osvojio EL natjecanje te sezone, nije mi izgledao puno bolje i uvjerljivije od nas, oštećeni za penal u prvoj i sviran sumnjiv njima, te famozni gol u gostima koji je imao također svog utjecaja tada.
5. Shaktar / kraj utakmice sa Manchester Cityjem.
Sve spomemuto i rečeno, niti tuga, niti nekakve negativne emocije, doslovno osjećaj čuđenja i dal se to stvarno dogodilo, dal smo stvarno tako olako primili dva gola.
Dok se nisam dan poslije probudio i išao u školu, nisam vjerovao, kao nekakav jako los i ruzan san.
Koliko nam je ta utakmica značila, zadnje kolo LP 2019, doma protiv Cityja, onaj gol Olma, neviđena sreća na stadionu, iako sam na sam tribinu ušao netom prije istog tog pogotka, a onda šamar realnosti i tko je i što je Manchester City i Pep Guardiola. A onda do mene momak nekih tada mojih godina(jedva tada punoljetan) i govori rezultat Atalante i Shaktara.. rezultat sa kojim su i sluzbeno četvrti i ne dobijami ni kitu cvijeća kao zajvalu za učestvovanje, nakupilo se suza u tom momku, susteže se ne zaplakat na sav glas, pokupio se i otišao, taj osjećaj tuge, emocije, taj događaj sa Maksimira 2019, jako jako težak za opisat i dalje u glavi na sam spomen da smo igrali sa Manchester Cityjem.
6. AEK
100 ljudi sa tribine u zatvoru u Ateni, neki i čisto poznanici, neki i dosta dobri prijatelji, međutim, nit znaš šta im je nit kako im je, prijetnje sudstva doživotnim kaznama, blaćenje našeg kluba i od AEKa, pa i od same grčke države da su se skoro veliki rivali tada ujedinili u mržnji prema "zloglasnim Hrvatskim nacističkim navijačima" i njihovom "zloglasnom nacističkom klubu" , pa onda i sama famozna utakmica u Ateni. Vodiš 2-0, imaš sansu za 3-0 i da ih deklasiraš i izbacis, i da rekneš eto, pravda je došla na svoje, primas 2 gola, jedan doduše neopreznost, drugi mi je sukus i nakupina svega sto sam se potajno pribojavao, da nećemo prosut 2-0 vodstvo, i da neće nam sudit naš donedavni igrač ikako, i stvarno... Domagoj jebeni Vida nam presudionm, kako se osjećao Igor Bišćan tada, vjerovatno ništa drukčije nego ja ili bilo tko drugi od Dinamovog puka.
Vrijedni pomena su svakako PAOK, Salzburg i Sparta.