Hrvatska nogometna reprezentacija Zapili smo na skijanju u Flachau s jednim hrvatom tamo, zapravo Austrijancem. Jer oboje roditelja mu rođeni u hrvatskoj, ali on je rođen tamo, odrastao tamo, sve doživio tamo... i kad sam ga pitao jesi ti onda Hrvat ili Austrijanac, on je bez zadrške rekao Austrijanac. Da, govori hrvatski, malo skršen ali sve kuži i priča, no to je sve zapravo što ima od naše zemlje. I razumijem ga, njegov je izbor da zemlja koja ga hrani i u kojoj se rodio bude njegova, sasvim legitimno.
No isto tako ako netko osjeti posebnu vezu s hrvatskom i želi biti dio nje kroz repku, jbg, zašto bi mu to netko uskratio govoreći nisi rođen tu. Pa ako sam ja rođen u drugom gradu, a živim desetljećima u ZG, to je moj grad a ne neki u kojem sam se rodio. S druge strane djeca mi rođena u ZG i vole samo ZG, kaj su oni onda? Zamisli da ti je mama trudna na putovanju i rodiš se u Kini, nisi Kinez jbg. Iako, ako baš želiš biti možeš. Za razliku od spola i tih bolesti, državljanstvo možeš birati. Jer u konačnici, ako voliš tu zemlju ili grad, tko ti može reći da to nije ok?
Ja to tako vidim, neće svi biti za to, ali zbog toga nemam problema da igra onaj koji se osjeća Hrvatom. Čak i ako je tamnoput, tu se uvijek malo lomim, ali ako je lik rođen kod nas i voli zemlju pa kaj da sad radimo s njim? Uostalom, većini nije ni Dudu smetao pa...