Sve dok ne sjednu sa Bjelicom za stol sumnjam da ce se ista odvrtiti. Škakljiva tema, skroz.

Preporuke od Netflix serija: Mindhunter (2 sezone) i Ozark (3 sezone).

Bicikl
Orwell
Clarke
Pivo

Svijetlo ili stout :roll:

Gdje se Gazidis pojavi, tu trava ne raste.

Vukovarsko sam, prošlo ljeto, sasvim slučajno vidio u dućanu pa rekoh ajmo probati. Potvrdjujem, meni osobno jedno od najboljih piva u HR.

Teorija relativnosti ili izmjenična električna struja

https://www.youtube.com/watch?v=BW396IPA_FE&t=2803s

Negdje od 07:30

Polo

Kandinskij ili Klee

Neki zive na Marsu i ne vide (odnosno nece da vide) kakvo je realno stanje na primjer u drzavi, pa ipak imaju pravo glasa.
Ne vidim uopće gdje lezi problem u biranju predsjednika i uprave jednog nogometnog kluba. Pa tko ce ih staviti onda na funkcije? Koji stručnjaci?

fulao totalno cifru u eurima sorry. Danas mi neuroni nesto slabije funkcioniraju.
Oko 50€ za dijasporu, ako uzmemo u obzir postarine/ bankovne troskove u koje se bas i ne razumijem.

Ne slazem se sa premium clanstvom, mislim da se kriva poruka šalje sa takvim modelom. Vezano pogotovo za ravnopravnost a i svu moralnu simboliku koju ima članstvo, nije pošteno da XY-ov glas vrijedi 5 samo zato što je dao 500 kn više od mene. Ako već hoćemo o cijenama, neka se nadje neka ravnoteza... sad bubam ovako iz glave: 300 kuna za hrvatske drzavljane sa prebivalištem u HR i 100€ za dijasporu bi bile sasvim ok cifre.

Prosječan Hrvat je još uvijek u glavi u komunizmu i doslovno mu treba crtati sta to znaci demokracija... Cijelo moje društvo zaziva izbore (kao i ja), ali sta poslije njih? Realna je situacija da 3 mjeseca nakon prvih izbora ispadnemo iz Europe i zaostajemo za prvim 10 bodova... — Bosna86

https://en.wikipedia.org/wiki/2015_FC_Barcelona_presidential_election

There were 7 pre-candidacies: Josep Maria Bartomeu[4], Agustí Benedito, Jordi Farré[5], Toni Freixa[6], Joan Laporta[3], Jordi Majó[3], and Joan Batiste[7]. Even when the club has more than 140,000 members, the only people who could vote were the 109,637 members who had the age to do so
With the final participation of 47,270 socis (43,12% of the census), Josep Maria Bartomeu got 25,823 votes (54,63%) and won the election, Joan Laporta got 15,615 votes (33,03%), and finally Agustí Benedito with 3,386 votes (7,16%) and Toni Freixa with 1,750 votes (3,70%).



Ovakve stvari mislim da imaju jaku i jasnu poruku, bez obzira na financijsku moc koju na primjer jedna Barcelona ima. Birali su se predsjednici, nekada se gubilo, nekada se pobjedivalo.
Sjecam se da je Zajedno za Dinamo, ako se ne varam, prikazivao snimke sa glasovanja Barcelone i ostalih klubova koji su ustrojeni prema demokratskom nacelu.

Roden sam i odrastao u dijaspori, ali plava slavonska krv tece u venama. Prve rijeci koje mi dodju na pamet kada pomislim na Dinamo su identitet, sjecanja i upornost,

Procitao sam sve upise na ovoj temi i mislim da se svi u jedno slazemo: cesto je tesko objasniti ljubav prema necemu, jednostavno osjecaji su toliko veliki da bih mogao 100 stranica napisati, ali naci rijeci nije lako.

Ako sagledam racionalnije stvari, stari me je navukao na nogomet od malih nogu i tu je pocela ta strast prema sportu. Djedovi su bili veliki i talentirani igraci, tako da je tezina prezimena u nekim segmentima bila i presudna sto se tice odabira nogometa.

Ljubav prema Dinamu obuhvatila me je lagano, sve dok nije postala ona prava navijacka i stravstvena. Sjecam se jos kada me je stari vodio sa sobom u " lokalnu birtiju" u dijaspori gdje se znalo skupiti dosta nasih ljudi za utakmicu (konobar teski hajdukovac, ipak to je cesto znao biti nas mali dio svemira), i tu si se vec "morao" opredjeliti... tako da se polako tu neki navijacki identitet poceo stvarati. Vezano za "lokalnu birtiju", urezan u sjecanju mi je ostao onaj derbi Hajduk - Dinamo pocetkom 2000-tih kada je u teren zavrsio i krumpir, a ako se ne varam Kranjcar je bio kapetan, Butina na golu, Maric u napadu.. Uglavnom ta generacija.
Iako trenutno nemamo nekakav odnos, sa starim sam pratio svaku europsku utakmicu (i ove zadnje dvie/ tri godine, da se razumijemo) i sjecam se da je znalo biti lupanja po racunalu zbog prekidanja streama :lol: Stara bi nas znala smirivati da nam nebi netko policiju zvao. Tako da unatoc pobjedama, porazima i stanja oko kluba, neka jaka emotivna sjecanja Dinamo budi u mene.
Takoder krajem 90-tih Suker (danas se moje misljenje znatno promijenilo) i Boban su mi bili idoli, a sama spoznaja da su igrali za Dinamo me je galvanizirala. Povijest kluba, pogotovo 13.05 i Bobanova uloga u tom dogadjaju, me je fascinirala i znao sam mi Dinamo nitko nece moci oduzeti.

Vrsnjaci, tokom gimnazije u dijasporu, su me znali gledati u cudu kada bih rekao da navijam za Dinamo, i tu je taj identitet postao moj štit prije nekih 15-ak godina. Nikakvi Interi ili Juventusi su moglu zamijeniti ono sto sam osjecao prema Dinamu.
BBB-i, iako nisam u ultras prici, su tu ljubajv i taj identitet jos vise ojacali jer jednostavno nitko nije znao (i dan-danas) stvoriti atmosferu kao oni. Ono bas pravo navijacko ludilo, glas i dlanovi. Ostao sam jednostavno fasciniran, hipnotiziran i sretan sto Dinamo ima cast i privilegiju imati takve navijace. Takva upornost i strast se ne vidja tako cesto, a Zagreb u tom urbanom kontekstu puno pridodaje.
I svaki put kad uspijem, radi obaveza, biti na Maksimir osjecam se kod kuce. Iako Zagreb nije "na papiru" moj grad, ja osjecam da je moj. Pamtim Red Bull, Werder, Basel, Hearts, Hajduk kod kuce, Futsal Dinamo, ... Uglavnom, unatoc udaljenosti, kilometri ne mogu promjeniti ljubav prema Dinamu.

PS ovaj sal mi je stari darovao prije desetak godina. On se ne sjeca, pa ako netko zna koja bi ovo mogla biti godina, bio bih mu zahvalan.

Stulic

Koncert na otvorenom ili u dvorani.

16.10.2004

IZVRŠNI dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić podnio je ostavku nakon još jedne blamaže zagrebačkog prvoligaša. Naime, u Maksimiru je Slaven Belupo bez nekoliko standardnih prvotimaca svladao Dinamo 2:1, nakon čega je Mamić najavio odlazak iz kluba.

"Mislio sad da se svašta može dogoditi, ali da se dogodi ovo što se dogodilo danas nisam mogao zamisliti. Dođe mi da si zapjevam Došao je i taj dan, nije umro Partizan, ali je umro Zdravko Mamić. Žao mi je što nisam uspio u svojoj misiji. 33 godine sam u ovom klubu, i skoro da sam više želio da Dinamo uspije nego da mi obitelj bude na okupu. Ne želim sad iz ovoga izvlačiti nikakvu patetiku. Moja konačna odluka je da odlazim iz Dinama. Sreća je da je za ponedjeljak zakazan redovni sastanak Izvršnog odbora, na kojem ćemo odlučiti što dalje. To je sve što ja imam za reći" - rekao je Zdravko Mamić nakon utakmice Dinamo - Slaven Belupo, dodajući kako ima veliko povjerenje u ovu momčad i siguran je da će Dinamo uspjeti, ali bez njega.

Mamić je rekao i kako mu je najviše stalo do Bad Blue Boysa koje je izuzetno poštovao. "Oni i ja smo isti, na istoj strani. Malo je nedostajalo da odem neokrznut, ali u 92. minuti su me zakačili" - prenosi Sportnet riječi Zdravka Mamića, kojem su navijači vikali "Mamiću, odlazi".

"Bez obzira na moj odlazak, neću biti kočničar, rušitelj poput nekih koji su se kleli u Dinamo i sve radili kako bi naudili meni i Dinamu. I dalje ću dolaziti na stadion i navijati. Oni koji će me naslijediti moći će računati na moju podršku." - zaključio je Mamić.