samo neozbiljan, neoformljen trener, će doći u klub u kojem je uklesano u kamen 433. bilo 7:0 ili 0:7.

ipak, najnevjerojatnije je da oni drkaju na 2. pol.

kao, bili smo dobri, zamjene donijele živost.

baš ništa, ali baš ni milimetar toga nisu zaslužni ni igrači ni trener, nitko, osim Betisa, koji je stao igrati.

Onda isprike Kelavi.

Svaka čast onom tko je trener golmana.

Inače samo da pohvalim i one koje treba pohvaliti.

očigledno je da je Ivan Kelava top trener golmana.

Nevistić i Fililović, ne znaš koji je bolji i na golu i psihički.

samo nastavi Kele!

Jesmo se uigrali zna li se šta?

Jesmo se uigrali zna li se šta?

kap koja je prelila čašu, bar meni, je ovo večeras.

baš ogromna sramota.

trening utakmica Betisa na Maksimiru.

Jači im je bio trening jučer.

ako ovo nije za otkaz treneru onda ne znam što je

sramota nad sramotma.

bez krvi, bez zelje, ideje, znanja...bezglavost na kub.

klaunčina na klupi potpuno izgubljena.

ljudi dolaze na maksimir popravljat gol razliku.

sramota.

67% posjeda Gorice u drugom poluvremenu.

Kao da smo protiv Barce igrali, a ne Gorice.

otvorit ću bocu najboljeg vina kojeg imam doma i s takvim guštom to popiti kad ova prevara dobije otkaz.

mrš iz Dinama!!!

Sve što je radio, radio je full...do kraja. Pun entuzijazma.

Jedva punoljetan je išao u Afganistan, Irak, Iran i ostala mjesta u koja tada je malo tko mogao ući. I mjesta u koja je malo tko i pomišljao ići. Danas takvih više nema.

Kasnije je pokrenuo sam nešto svoje i u to se dao 100%. Tad je i iskopao statut.

Bio je novinarčina. Šteta je i što se prestao baviti tim pozivom jer to je imao u sebi. Al valjda se i on umorio od svega toga.

A i bio je nemirna duha. Kao klinac od 5-6 godina koji ne može sjediti na jednom mjestu pa mora uvijek bit u pokretu. Identičan je bio. Uvijek u zraku.

Nek sad pronađe svoj mir.

Eh, moj Špan.

Upoznali smo se prije 20tak godina, evo, više se ne sjećam ni kako. Družili smo se dosta intenzivno. Ne znam zašto mi je to ostalo u sjećanju, al pravio si dobre, i volio jako palačinke.

volio si i Dinamo, i Cibonu i RK Zagreb, i grad Zagreb.

Iskopao si statut. Tu je, rekao bih, se priča i zakotrljala.

U tridesetima nas je život odveo na različite strane, ali svaki put kad bi se vidjeli osmijeh je bio tu.

Nek ti je laka zemlja. I, pozdravi starog, znam da ti je nedostajao.

Počivaj u miru.

Gubiš 3:0, raspadaš se, pucaš po šavovima, ubijaju te u svakom segmentu nogometne igre...i ti izađeš s istih 11 kojih je završilo to sramotno prvo poluvrijeme.

Znači, imao si 10 igrača za kojeg ne znam kojeg bi prvog vadio van koliko su loši bili, još tamo u 30. minuti je trebalo nešto napraviti.

Ali ne, mi krenemo u 2. pol s istih jebenih 11 koji su u 45 minuta primili 3, nisu spojili dva dodavanja i prema naprijed bili potpuno, al ono potpuno bezopasni.

Nemoć koju sam sinoć osjetio gledajuć ih je frustrirala. Toliko frustrirajuće da se u jednom trenutku kreneš smijati.

Sramite se svi. Od onog na klupi (koji je trebao biti bivši prije mjesec dana) do svakog pojedinca na terenu.

A ti Bobane, progledaj, jer srljamo u provaliju. I to, dosta brzo.

Jesmo se uigrali konačno?