Menart je kao izdavač vlasnik prava jbg.

Kaj se mene osobno tiče, s obzirom na sve okolnosti album mi je čisto solidan. Naravno na albumu ima boljih i manje dobrih stvari. Svaki dašak old schoola u današnje vrijeme trapera paše. Nisam ni očekivao da može biti jednako dobar kao albumi prije 22 godine. Moram priznati kaj više slušam to mi stvari više sjedaju i postaju bolje. Činjenica je da se lagano trend cancel kulture prelijeva i na Lijepu našu i da ista pravila ne vrijede za sve.

Jedan i jedan nisu dva već 11. :cheer:

Trebali smo možda već i prije kritizirati. Lijepi golovi, a posebno mi je drago da su upravo ovi strijelci.

Theo i Bočkaj odlični, ostali slabo. Međutim vidi se da nisu na sto posto dečki bili u prvom poluvremenu kaj se tiče angažiranosti. Ne bih ovo uzimao kao realan pokazatelj pravog stanja.

Podsjećam kako je danas na rasporedu treća pripremna utakmica Dinama u Rovinju protiv Domžala. Igra se u 14:30, a prijenos je opet na HNTV-u i na službenom Youtube kanalu kluba.
Baš me zanima kako će se danas izbalansirati sastavi i koliko će danas "noge biti teške".

Ja čak ne bih ovog puta rekao da je bio lijen, više umoran jer je izgleda napokon trenirao ovih dana. Bočkajeva majstorija na kraju me baš razveselila. Vidlo se od kad je ušao da se trudi općenito. Svima su "teške noge" što se vidjelo, ali ak se do kraja odrade pripreme kak Bog zapovijeda i dečki krenu ozbiljno u nastavak prvenstva nemamo se puno brinuti oko još jedne titule.

To se slažem. U takvim se tekmama to ne smije promašivati, ali danak neiskustvu. Ipak, pokazali su i hrabrost i borbenost u tekmi.

Ma s obzirom na sve nakon početnih 15 minuta, čak je to bilo u redu na kraju. 5 razlike na kraju čak nije realan rezultat. Dečki su se borili, dali sve od sebe i veći dio utakmice čak držali priključak protiv reprezentacije Afrike i Karabatića.

jedna od meni najdražih pjesama od Prljavaca iako manje popularna među masama. Iz međufaze kad je Jajo pjevao. Video simpatičan. U razdoblju zimske pauze od HNL-a bilo bi lijepo da što više ekipe dođe podržati košarkaški Dinamo u važnoj tekmi.

Tekst gospona Tomislava Židaka napisan prije šest godina u povodu Lamzina 76. rođendana. Sad negdje gore sigurno nazdravljaju i komentiraju Dinamo kao prije pred "Bananom".

"Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza!"

"Prije 76 godina Sisku je rođen Stjepan Lamza, od plavog puka označen kao najveći Dinamov igrač. Vodile su se i vodit će se polemike je li bio veći plavi devet Dražan Jerković ili Slaven Zambata, lomit će se koplja o veličini Zlatka Kranjčara i Velimira Zajeca, a u novije vrijeme i o klasi Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog, svaki navijač ima svog favorita, ali jedno nije upitno - Štef Lamza "stanuje" kat više od svih. Kao Leo Messi u današnjem nogometu...

Kada ga vidim kako se lijeno vuče prema kladionici na Ferenščici, gdje se zabavlja igrajući poljski loto, uvijek razmijenimo četiri pitanja. Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus "afrička šljiva", mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo, Dinamu je bolje nego svima koji su zidali njegovu slavnu prošlost...

Zadnji put smo se susreli oko Božića, kada je gradonačelnik Milan Bandić pozvao na ručak dečke iz šezdesetsedme. On je jedan od rijetkih koji još drži do njih. I svi su iz naftalina izvukli plava odijela za svadbe i sprovode, samo se Lamza pojavio u sportskom sakou, elegantan i duhovit kao nitko. Do Okrugljaka je došao tramvajem, uz opasku: "Sišao sam na Mirogoju, ali očito još nisam na redu..."

Svatko od nas ima svoje favorite. Kao kroz maglu pamtim šezdesete, Dražana Jerkovića, Slavena Zambatu, Rudija Belina i Krasnodara Roru, iz osamdesetdruge Cicu Kranjčara, Velimira Zajeca, Marka Mlinarića i Snješka Cerina, iz novijeg doba Bobana, Prosinečkog i Šukera. I tu ću staviti točku, iako bih toj listi po nogometnoj klasi trebao možda dodati i Luku Modrića. Ne, stat ću na Robertu Prosinečkom iz 1998. godine, kao zadnjem velemajstoru lopte, iako će jednog dana možda i od tih Ćorića i Brekala biti veliki igrači. Možda. Ali, u našim glavama i danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze...

Kada se ranih šezdesetih pročulo da u Mariboru neki dečko iz Siska igra fenomenalan nogomet, u Haulikovoj ulici su Otto Hofmann, Predrag Naletilić i još poneka u plavo ofarbana gospoda počeli stvarati strategiju kako ga dovesti u Dinamo. Onda je netko pokucao na Hofmannova vrata i predstavio se: "Ja sam Štef Lamza, želio bih igrati u Dinamu. Da me ne tražite..." Nekoliko dana su ga skrivali u stanu poznate zagrebačke manekenke jer ga je Dinamu željela oteti C. zvezda, da bi u kavani Dubrovnik potpisali ugovor. Kada je napokon postao Dinamov, Predrag Naletilić ga je izveo na Trg i rekao mu: "Štef, do Maksimira vozi tramvaj broj jedanaest..."

Branko Zebec se tih godina tek penjao na pozornicu. Kao trener bio je "bič božji", Kevin Keegan, u to vrijeme najbolji europski nogometaš, priznao je da se želio ostaviti nogometa nakon Zebecovih tortura. Zebec je jedino bio slab prema Lamzi. Kada bi, nakon fajronta u Splendidu Štef zadrijemao na klupi na Zrinjevcu, Zebec bi ga diskretno ugurao u taksi i bez riječi prijekora odveo kući. Ili, kada bi u lokalu, na kakvoj Dinamovoj fešti, Štef posegnuo za čašicom, Zebec bi rekao: "Štef, nemojte pred ljudima, iza šanka čeka vas vaša doza..."

Tih godina tražila ga je Barcelona, menadžer Ljubo Barin, koji danas to može posvjedočiti, želio ga je odvesti u belgijski Liege. Pred noge su mu bacali za to doba fantastične novce i baš kada je bio na pragu ugovora karijere, stao je na trulu dasku na ogradi Vile Rebar. Jedan pogrešni korak, jedna čašica ruma previše, tako je završila nogometna karijera najvećeg Dinamova igrača, dan nakon utakmice s Eintrachtom. Za tu maestralnu izvedbu Dinamo ga je počastio s milijun i pol dinara, za što su se u to doba mogla kupiti dva "fićeka"...

Kada ga pitam vidi li nasljednika, reći će da dvoji između Luke Modrića i Sammira. Da, sviđao mu se Sammir i nakon one njegove čuvene utakmice protiv Malmöa, Štef je priznao: "Odigrao je kao ja protiv Eintrachta..." Ipak, kada bolje razmisli, reći će - Luka Modrić. Iz moje perspektive to je veći kompliment nego što su ga Luki dali svi treneri Reala zajedno. Ali, to više nije moj nogomet, niti su to moji heroji, stao sam kod Prosinečkog i sve se češće i sve dublje vraćam u povijest kluba, koji se, nažalost, pretvorio u tiskaru novca...

Iako smo se dogovarali da ćemo zajedno proslaviti 76. rođendan negdje na Volovčici, ja ću biti u Dubaiju, a Štef "bu našel pajdaše", koji s njim žive u "Banani", zgradi u kojoj je Dinamo dao stanove Dautbegoviću, Škoriću, pokojnom Gucmirtlu, Mesiću, Bogdanu itd. I kad se sretnemo, opet ćemo se tužiti da gutamo tablete za tlak, šećer, giht, gutamo i "afričku šljivu", jer za tanjur cušpajza, koji gurne pred vas, i žena traži "nešto u rikverc". Ovdje, u Dubaiju, kroničar riječkog nogometa Orlando Rivetti je, nabrajajući najbolje igrače Rijeke koji su došli iz drugih klubova, spomenuo Josipa Skoblara, Andreja Kramarića, Davora Vugrinca, Tomu Ercega i - Štefa Lamzu. Kada se koliko-toliko oporavio od nesreće, igrao je na Kantridi...

Naš nogometni "domobran Jambrek", jer stalno nešto gunđa (jamra, nap.p.), no to je valjda zbog brojeva koji padaju na poljskom Lotu, ispod opore kore je mekan čovjek. Život ga je šamarao gdje god je stigao, a on je to stoički podnosio. I nikad, ali baš nikad nije podigao glas zbog Dinama, iako bi on imao najveća prava jer je Dinamu toliko toga dao. Nažalost, malo je toga zapisano, još manje snimljeno, sjećanja su sve bljeđa, ali Lamza je živ. Sretan rođendan, gospon Lamza..."

Legenda Dinama, borac, španer, šmeker, sused - neponovljivi Štef Lamza. Odmori se, zaslužio si. Počivaj u miru! :pray:

Bočkaj, Ivanušec, Oršić i Petković u maniri pravih zagrebačkih španera. Sve mi je žao da na poluvremenu idu van. Nadam se da ćemo u nastavku sezone gledati na oko lijep, ali i produktivan nogomet. Theophile na desnom beku zanimljivo djeluje. Vidi se i po Franjiću da mu više paše današnja pozicija.

Meni se to čini ok zasad. Petkoviću je stalo vidi se. Gušt mi je vidjeti Bočkaja u plavom (žutom) dresu, a pogotovo njegove centaršuteve. KTC uspavan.

ma ovo se na Arhitektonskom fakultetu prikazuje kao ogledni primjer totalne neiskorištenosti prostora i mogućnosti beskonačnog dograđivanja bez ikakve koristi. Jedinstvena pojava u svijetu.

A gle razinu promocije Zagreba je teško izračunati, ali sigurno je utjecalo. Staza crvenog spusta ipak je uređena i koliko toliko ju građanstvo može koristiti prije i poslije utrke. Sigurno u neku ruku utječe na popularizaciju Zagrebačke gore i bavljenje sportom. Sa Zupčićem ipak imamo skijaša koji ostvaruje odlične rezultate. Na Sljemenu često trenira on i ostali. Što se i žičare tiče, iako vidimo koliko je tu problema bilo, sumnjam da bi i nje bilo da nije utrke. Utrka je ipak punila prije corone i smještajne kapacitete u Zagrebu. Na kraju krajeva, možda snobovski zvuči, ali možemo reći da hrvatska metropola ima jedan važan sportski događaj u godini na svjetskoj razini. Da se razumijemo ni ja nisam za Snježnu kraljicu pod svaku cijenu. Trebalo bi se svakako napraviti neki strateški plan za naredne godine i analizu isplativosti na svim područjima. Iako mislim da ekonomska isplativost kod ovakvih projekata i ne mora biti najvažnija. Kao i u većini stvari sigurno utrka donosi i negativnih pojava, ali mene je ponukao da komentiram više taj narativ kritiziranja Snježne kraljice pod svaku cijenu iz razloga koji nisu povezani uz samu utrku kao što je kriminalac Bandić itd.