Futsal Dinamo svakodnevnica - 2019./2020. Ima tko je zadužen za pojačanja, ja idem na tekme i navijam. — Hipo
Ja sam ionako prestao sanjat neki veći uspjeh futsal dinama, ništa od toga. — Hipo
, ovo je čisti primjer hrvatskog mentaliteta koji potvrđuje praksu ili pravilo. Nemoj osobno shvatiti, ali meni jedino logično pitanje je zašto onda dolaziš? [Ne moraš odgovoriti ovo je više retoričko pitanje za neko opće pravilo.]
Ljudi u Hrvatskoj su užasno laki na riječima iza kojih ne stoje djela, a to se očituje tako da se na van pokazuju onim što bi htjeli da drugi vide dok su zapravo nešto 13. I nije to samo tako u ovoj našoj maloj zajednici koju okuplja Futsal Dinamo nego je i u svim drugima aspektima života. Dat ću dva najbanalnija primjera, a to su Crkva i politika.
Kad dođe popis stanovništva svi se izjasne katolicima, a onda kad su neki blagdani ili kad treba poštivati Božje zapovijedi negdje zašteka i što se dogodi? Stekne se dojam katolibanije ili čega već, a sve zato što se netko boji izjasniti da je musliman, pravoslavac, ateist ili da vjeruje u mrave. Drugi je primjer svima nama poznat sa šankova i društvenih mreža, svi se žalimo nije nam dobro, treba mijenjati ovo, treba mijenjati ono, dođu izbori i drek. Izlaznost bude katastrofalna i obično od nas dvojice jedan ne iziđe.
Za mene je ista stvar s Futsal Dinamom. Spomenut je ovdje primjer s glavom i raznoraznim anti simbolima po internetu, ali gdje su onda svi? Apsolutno sam za da to ima svako pravo na svoje mišljenje pa tako i na kritiku prema onome što voli i u što vjeruje, ali tako se ne snivaju pobjede. Iskoristit ću kliše, ali ako ništa drugo u ovom je slučaju on čista realnost. Futsal Dinamo pobjeđuje samim svojim funkcioniranjem na našoj ljubavi i vjeri (što i članska majica kaže za ovu godinu), a da bi se takva pobjeda pretočila i one u zapisniku potrebno je da ono što nosimo na prsima, nosimo i u srcu. A onda je samo nebo granica, što u Futsal Dinamu što u svakodnevnom životu.
Isprika za mali off topic.