Trener - Mario Kovačević Dakle nakon utakmice igrač Osijeka, ajde da preciziram Bukvić, komentira svog trenera. Citiram: „
"Vraća nam vjeru kad god padnemo, vraća nas jednostavno, priča s nama, mislim da nas radi boljim igračima."
Samo par minuta kasnije dolazi Kovačević u emisiju. Snužden, nikakav, pogubljen.
I kako ja onda da vjerujem da on može napraviti ovo gore što Bukvić kaže za svog trenera koji je tek došao, kojem su prodali sve i svašta, a on nas danas natreska s limačima?
Stvarno sam si rekao još tamo negdje od Thuna, kad smo izgledali, da prostite, za kurac, da se moram što manje nervirati. Ali ne mogu.
Završim utakmicu, gledam ovaj horor i mislim si: ajde, napokon je gotovo, proći će, mogu zaboraviti.
Onda se zajebem i još odem poslušati što trener kaže nakon utakmice i usere me još više.
Zamisli kakve te izjave moraju biti kad ti uspiju zamaskirati čak i onaj horor koji smo gledali na terenu.
Ne znam, jel samo meni više pun qrac slušanja:
"Dobro smo trenirali."
"Dogovorili smo se nešto, ali eto."
"Imamo viroze."
"Bio je težak put."
"Znali smo da će biti teško."
"JOŠ SE NISMO OPORAVILI OD ISPADANJA I VIKINGA."
PA DO KAD VIŠE?!
A još nisam ni spomenuo na sve to još dobro poznate "borili smo se", "zadovoljan sam" i ostale pizdarije.
Ne znam ni sam što više pišem. Zaustavit ću se ovdje da ne popušim ban, jer je ovo jedno od rijetkih mjesta gdje čovjek još uvijek može pročitati tuđe mišljenje, složiti se ili ne složiti s ljudima i normalno raspravljati o tome što se događa s našim Dinamom.
Ali ovo stvarno postaje sve više i više frustrirajuće.
Edit: E da i pozdrav za svu ekipu koja je bila na tekmi, stvarno sve pohvale za navijanje.