Stadion Maksimir sere mi se od tih metafora i onomatopeja...
Komunikacija sa šumom, dašak vjetar koji nosi identitet, ponos, cvrkut ptica, miris boja ...
U prijevodu, smrznut cete se i dalje ko pičke, a ptice ce vam i salje srat po sjedalima sve 4 "odvojene, mocne cjeline fascinantnih obrisa".
Koliko mrzim profesije koje drkaju same na sebe i rade sve sami radi sebe i da bi ispunili svoje neiživljene fantazije veličine, a ne za one za koje bi trebali to raditi.
Ko da citam francusku književnost, a ne opis jebenog stadiona.
Debili, a pokusavaju i nas napraviti debilima, "evo bagro nepismena, da vas mi kulturno obogatimo".
Obogatite si kulturno Milano il od kud je vec taj studio