Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Kaj tu napisat, a da već drugi nisu rekli...jedina razlika je ta kaj se nemrem pohvalit da je neko iz moje obitelji prebacio ljubav prema dinamu na mene jer nikoga nije previše briga za nogomet. A meni je uvjek nogomet bio drag, cak sam ga i trenirao, bio sam golman pa mi je u to vrijeme uzor bio Butina :lol: , ne znam zakaj ali nikad mi nisu uzor bili neki strani igrači kao većni klinaca. I onda me je stari jednom odveo na Maksimir (Dinamo-Varteks) da vidim to uživo ali nije planirao da ce se meni to bas toliko svidjet, nakon toga sam ga zicao da idemo opet i odveo me, a kaj ce, mora udovoljit djetetu hahah...sjecam se da smo bili na zapadu, 2003. kada je dinamo slavio naslov prvaka, igrali smo protiv Kamen Ingrada ono kad su svi utrcali u teren nakon tekme. Meni je to bio takav dozivljaj da sam se skroz zaljubio u to, nakon toga sam ga opet zical ajmo na tekmu naravno otisli smo, pa nakon toga i na derbi, pa nakon toga na jos par tekmi ali je njemu onda to vec dopizdilo i rekao mi je evo ti lijepo novci i odi sam. Malo po malo ti Dinamo počne bit svetinja, budiš se uz taj klub, plačes zbog tog kluba, veseliš se. Nekako uz odrastanje se u tebi probudi i neka nacionalna svijest, koju povežeš sa Dinamom i sa prošlošću našeg kluba, nekako postaneš ponosan kaj si purger, kaj si dio sjevera. Osjetis tu poveznost iz naše pjesme: čuvari zagrebačke časti, katoličke crkve i Hrvatske. A Dinamo ti postane simbol svega, simbol otpora onom sistemu, simbol Zagreba, simbol Hrvatske i naravno klub iz snova u kojem bi htio igrat dok si dijete.
Teško je možda i pronać prave riječi i napisat zakaj volim Dinamo ali kad vidis da te pobjede vesele, porazi rastuže, kad ti je svaki dan Dinamo onda vidis da volis taj klub. I kak ona pjesma kaže: " to je više od ljubavi, tu se radi o vjeri" .